Među najvećim hitovima grupe Bijelo dugme nalazi se pjesma Selma, koju je emotivno izvodio Željko Bebek. No, iza stihova ove pjesme krije se dirljiva priča o neostvarenoj ljubavi, ispunjenoj nostalgijom i sjetom.
Pjesmu je napisao pjesnik i humorist Vlado Dijak još 1949. godine, a inspiraciju je pronašao u stvarnoj osobi – Selmi Borić, djevojci u koju je bio zaljubljen. Selma je rođena u Zenici, ali je školu pohađala u Sarajevu. Često je putovala kući vozom, a upravo jedno takvo putovanje postalo je povod za nastanak ove bezvremenske pjesme.
Kako je Selma kasnije ispričala, Vlado Dijak ju je upoznao 1945. godine, kada je imala samo 16 godina. Bio je očaran njom, a njihovo poznanstvo i Dijakove tihe emocije kulminirale su jednim običnim, ali sudbonosnim trenutkom. Jednom prilikom, kada se Selma vraćala kući, Vlado joj je ponudio pomoć i ponio njen mali, tamnocrveni kofer do željezničke stanice. Ispratio je do voza, a dok je sjedala kraj razbijenog prozora, dobacio joj je rečenicu koja će kasnije postati jedan od najpoznatijih stihova jugoslovenske muzike:
„Selma, ne naginji se kroz prozor.“
Iako tada nije ni slutila koliko će taj trenutak ostati zauvijek zabilježen u pjesmi, Selma je tek 1962. godine od svog oca saznala da je upravo ona inspiracija za pjesmu Selma. Njen otac joj je poslao novine u kojima je pjesma bila objavljena, ali niko od njenih kolega nije vjerovao da se upravo ona krije iza tih stihova.
Pjesma je tek kasnije postala široko poznata kada ju je 1975. godine otpjevalo Bijelo dugme. Selma je prvi put čula pjesmu uživo na koncertu u Zagrebu, gdje je, okružena publikom, svjedočila trenutku kada su riječi koje su nekada bile samo uspomena postale besmrtne.
Selma Borić, žena kojoj je posvećen jedan od najljepših ljubavnih stihova ikada napisanih, preminula je u 92. godini u Hrvatskoj. Njena priča ostala je sačuvana u pjesmi koja i danas budi emocije, podsjećajući nas da su neke ljubavi vječne, čak i ako nikada nisu bile ostvarene.