Ljudi su apsolutno najljepše što sam tamo susreo. Siromašni, a nasmijani, radilice od jutra do mraka, spremni pomoći i uskočiti šta god treba. Mir i pacifizam im je na prvom mjestu, što zbog povijesti što zbog budizma kao primarne religije. Tri sedmice biti u sredini netaknutoj Zapadom, gdje niko ne gleda šta si obukao, koje si boje, u šta vjeruješ
Dok su neke njegove kolege za zimski odmor birale neki od alpskih planinskih vrhova, hrvatski glumac Slavko Sobin, kojeg najviše u BiH pamtimo po ulozi u hit seriji “Ruža vjetrova”, otisnuo se u toplije azijske krajeve. Slavko je obišao, a sudeći prema utiscima i fotografijama koje je s nama podijelio, i uživao u nesvakidašnjim predjelima Vijetnama, Tajlanda i Kambodže. Dalmatinac bez sunca ne može.
– Ipak sam ja “dite s mora” i čekati cijelu zimu da dođe ljeto mi je uvijek bilo jako teško. Doduše, uvijek sam nekako na prvo mjesto stavljao posao, pa je organizacija tako dugih i dalekih putovanja predstavljala rizik kao: “Šta ako nešto uleti, ako me neko nazove za snimanje?”, i tako nikad nisam dosad otišao. Sad sam, valjda, napokon došao u neke godine da odlučujem sebe stavljati ispred svega, pa se eto malo otisnuh u Aziju. Bio sam tri sedmice i obišao Vijetnam, Tajland i Kambodžu. Azija je odličan spoj svega – urbane zabave po klubovima Ho Chi Minha i Bangkoka, trekkinga kroz prašumu Khao Sok nacionalnog parka, pa čak i prolazak kroz kilometar dugu pećinu, gdje ti nad glavom spavaju hiljade šišmiša, a sa zidova svjetlucaju oči ogromnih pauka, i na kraju izležavanja na Koh Tao otoku na jugu Tajlanda – kaže za “Azru” Sobin, te nam otkriva koliko su ga tamošnja kultura i način života, koji je itekako drugačiji od naših, naročito impresionirali i iznenadili tokom tri sedmice istinske avanture.
– Ljudi su apsolutno najljepše što sam tamo susreo. Siromašni, a nasmijani, radilice od jutra do mraka, spremni pomoći i uskočiti šta god treba. Mir i pacifizam im je na prvom mjestu, što zbog povijesti što zbog budizma kao primarne religije. Tri sedmice biti u sredini netaknutoj zapadom, gdje niko ne gleda šta si obukao, koje si boje, u šta vjeruješ… svi se spoje u jedan divni melting pot i jednostavnost života postane najupečatljivija stvar kojoj želiš težit dok si tamo. A i kasnije.
Slavko veoma voli putovanja, iako je, kaže, uvijek turist, on jako zazire od masovnog turizma.
– Naravno da kad sam tamo neću zaobići čari Bangkoka, ni predivne stvari kao što su Wat Arun u Bangkoku ili Angkor Wat u Kambodži, ali ću, recimo, odabrati do Angkor Watta doći sa stražnje strane na biciklu kroz džunglu, a ne popločanim putem. Najljepše iskustvo je bio odlazak u Angkor Kids Center, selo koje je pokrenuo jedan čovjek za siromašne porodice i prvenstveno njihovu djecu da uče engleski, kako bi jednog dana mogli imati veće prilike za poslove. To su najsretnija djeca koju sam vidio. Predivno je bilo i družiti se sa slonovima, ali nipošto na jezivim turističkim mjestima, gdje su naredbe udarci. Otišao sam u “Save and rescue” centar, gdje zapravo ti slonovi žive slobodno, prao sam ih, hranio i mogu reći da me slonovi nešto jako vole. Valjda zbog velikog nosa, misle da je surla – kaže Slavko.
Nastavak teksta pročitajte u printanom izdanju novog broja Azra…