Violinist američko-njemačkog porijekla David Garrett violinu je počeo svirati sa samo četiri godine. Danas je jedan od najboljih i najpriznatijih violinista svijeta sa deset snimljenih albuma. Momka koji je doživio svjetsku slavu, materijalna dobra ne zanimaju. On ne posjeduje auto, a da bi kupio violinu Giovannija Battiste Guadagininija iz 1772. godine, koja košta milion dolara, podigao je kredit. Kad je otplatio zadnju ratu, violina je pala i razbila se u šest dijelova. Tada je slomljeno i Davidovo srce.
Priredila: Selma Hodo
David Christian Garret jedan je od najuspješnijih pop i crossover violinista savremnog doba. Rođen je u Aachenu u Njemačkoj. Njegov otac Georg Bongartz je ugledni advokat, a majka američka prima-balerina Dove Garrett. Od nje je naslijedio ljubav prema umjetnost, ali i uzeo prezime, zbog, kako je kasnije objasnio, lakšeg izgovora.
Violinu je prvi put počeo svirati kad je imao četiri godine. Otac je violinu prvo kupio njegovom, dvije godine starijem bratu, no, kako šestogodišnji dječak nije pokazivao interes za sviranje ovog instrumenta, violinu je uzeo David, i vrlo brzo je naučio svirati.
Poklon njemačkog predsjednika
David je toliko bio talentiran za sviranje da je veoma brzo i napredovao na svom umjetničkom putu. Sa sedam godina već je studirao violinu na konzervatoriju u Lubecku, a sa 12 sarađivao s poznatom poljskom violinisticom Idom Haendel. Zanimljivo je da je svojim sviranjem sa 11 godina očarao i njemačkog predsjednika Richarda von Weizsackera, koji mu je poklonio prvu „Stradivarius“ violinu.
Toliki talent je tražio i formalno obrazovanje, te David sa 17 napušta porodični dom i upisuje Kraljevski muzički koledž u Londonu, međutim, zbog čestih izostanaka izbačen je iz ove institucije.
Seli se u New York, kako bi pohađao Juilliard School u klasi legendarnog violiniste Itzhaka Perlmana, s čim se nisu slagali njegovi roditelji. Međutim, David nije odustajao, te je svoj odlazak u New York pravdao posjetama bratu, koji je tada studirao na Harwardu.
– Moji roditelji su mislili da meni nije potrebno da studiram na Juilliardu, a meni je bilo potrebno da pobjegnem od njihovog utjecaja. Za mene je to bilo čišćenje od muzike. Prije Juilliarda sam živio kao u zatvoru, provodeći 24 sata s odraslima. Mogućnost da upoznajem muzičare mojih godina i da me više ne tretiraju kao genijalno dijete za mene je bilo pravo olakšanje – kaže David, koji je u Americi počeo prvi put stjecati prijatelje i baviti se modelingom. I ovaj posao, odnosno hobi, išao mu je dobro, jer je veoma bezo završio na stranicama prestižnog „Voguea“, ali i radio revije za kuću „Armani“.
Sa samo trinaest godina David je snimio dva CD-a, a u istoj dobi kao najmlađi solist ikada, potpisao je ekskluzivni ugovor s Deutsche Grammophon Gesellschattom, da bi u aprilu 1997. godine sa samo 16 godina svirao sa Minhenskom filharmonijom pod dirigentskom palicom Zubina Mente u New Delhiju i Mumbaiju. Iza njega je i nastup na BBC Promsu, seriji koncerata u Royal Albert Hallu u Londonu. Kroz svoje muzičko stvaralaštvo, Garrett želi mlađim generacijama približiti klasičnu muziku. Njegov album „Encore“ iz 2008. godine sadrži aranžmane i njegove lične kompozicije zasnovane na djelima i melodijama koje su ga do sada pratili kroz život. Tu se mogu naći obrade poput „Smooth Criminal“, „He’s a Pirate“, „You rise me up“ i mnoge druge. Jedna od njegovih najuspješnijih obrada je svakako i „Nirvanina“ pjesma „Smells like teen spirit“.
Zbog stalnih koncertnih turneja, putovanja iz jedne države u drugu, jednog kontinenta na drugi, David 340 dana u godini živi u hotelima, što je, kako kaže, jedan od razloga što još nije osnovao porodicu.
– Ne osjećam umor zbog gustog rasporeda. Radim meditaciju pred spavanje, to opušta moje misli i moje tijelo. Nemam nikakve posebne rituale pred nastup. To je moj život i meni je to normalno – kaže ovaj popularni violinist.
Odnos s ocem
Ono što je specifično za njega jeste da se ne veže za materijalne stvari, te da, iako posjeduje stanove u New Yorku i Berlinu, nikada nije kupio auto. Međutim, njegova velika strast su violine. Za violinu Giovannija Battiste Guadagininija iz 1772. godine izdvojio je milion dolara. Međutim, nakon jednog nastupa u Barbucan Hallu u Londonu okliznuo se i slomio je na šest dijelova. Troškovi njene popravke Davida su koštali 117 hiljada dolara.
– U tom momentu sam se osjećao kao da sam izgubio životnog partnera. Netom prije pada, uplatio sam zadnju ratu kredita za nju i bila je konačno moja. I slomio sam je – razočarano je kazao Garrett.
Kada govori o svojim roditeljima, ne zaboravlja naglasiti da su u odgoju napravili mnogo grešaka, naročito otac, koji je, nakon što je prepoznao Davidov talent, postao preambiciozan.
– Jako teško smo se sporazumijevali. Bio je težak čovjek, kada ne bih uradio nešto dobro, često me je vrijeđao i ponižavao, pa sam zbog toga mislio da me mrzi. Htio je rezultat koji je na kraju dobio. Sina koji je uspješni violinist. Da li je koristio prave metode? Sigurno ne. Da li je dobio rezultat? Da. Ja nikada na taj način neću odgajati svoju djecu, ali ću učiniti sve da uspiju – kazao je David, objašnjavajući svoj odnos s ocem.
Roditelji više nisu zajedno, ali David i dalje, uprkos lošim odnosima, komunicira s ocem. Iako je vrsni muzičar, ne bi želio da njegova djeca krenu njegovim stopama, međutim, ako oni to zaista budu željeli, neće im braniti.
Zahvaljujući svojoj popularnosti i virtuznosti na violini, David se okušao i kao glumac, 2013. godine. U filmu „Devil’s violinist“, koji govori o životu italijanskog violiniste i kompozitora Niccole Paganinija, David je igrao glavnu ulogu. Valja spomenuti i da je njegovo ime upisano u Guinnessovu knjigu rekorda kao najbrži violinist. Prvi put rekord je postigao u britanskoj emisiji Blue Peter, kada je odsvirao „Bubarov let“ Nikolaja Rimskog-Korsakova za 66,65 sekundi ili 13 nota po sekundi, a rekord je popravio iste godine u emisiji „Guinnes World Records“, kada mu je trebalo samo 65,26 sekundi.