Photo: Velija Hasanbegović
Njena priča nije samo priča o umjetnosti i muzici, već i o strasti, predanosti i hrabrosti da slijediš svoje snove, uprkos svim teškoćama. Mlada bh. zvijezda, koja je svojim nastupima oduševila publiku u brojnim ulogama, dijeli s nama i mišljenje o važnosti opere u modernom društvu, ali i o tome kako pronalazi ravnotežu između profesionalnog života i ličnih strasti. Njena karijera je u usponu, a njene ambicije ne prestaju da se šire, kao i ljubav prema muzici koja ju je vodila kroz svaki trenutak.
Hana Salihović, talentirana operska pjevačica, u razgovoru za “Azru Premium” vodi nas kroz svoj put od djetinjstva, kada je prvi put osjetila ljubav prema operi, do izazova i radosti koje nosi život na operskoj sceni.
Početak je težak
Koji je bio konkretni trenutak kad ste shvatili da se baš operom želite baviti u životu?
– Ljubav prema pjevanju, a kasnije i prema operi, u meni je rasla od malih nogu. S obzirom na to da ne dolazim iz porodice u kojoj je bilo profesionalnih muzičara prije mene, uvijek sam imala veliku podršku. Konkretan trenutak kada sam u sebi osjetila da želim da se u životu bavim operom, bio je onda kada sam kao dijete pjevala u dječijem horu tada na nekoj od izvedbi opere “Carmen”, G. Bizeta, u Operi NPS-a. Zaljubila sam se u opersko pjevanje, scenu, orkestar, muziku, kostime, glumu… Kasnije sam shvatila koja sam sretnica da mogu i da znam od tako malih nogu čime želim da se bavim i da, što je najvažnije, za to imam sposobnost, priliku i odlične učitelje na svom putu!
Šta je najbolji, a šta najteži dio karijere operske pjevačice? Koliko je pjevanje na tom nivou zahtjevno?
– Početak karijere jedne operske pjevačice u današnje vrijeme nije nimalo jednostavan. Tokom cijele karijere, a naročito na početku, konstantno se nekome i nečemu dokazujete, što donekle mogu i da razumijem. Najteži dio tog početka je naći način kako da od svoje umjetnosti živite i imate za hljeb. Nemaju svi tu sreću da relativno rano dobiju angažman u nekoj od operskih kuća. Govorim za operske pjevače, ali mislim i na druge umjetnike. Znam mnogo vrsnih operskih pjevača, divnih glasova s raznim mogućnostima koji jednostavno nisu imali sreće. Ali najljepši dio je, prema mom mišljenju, što konstantno rastemo. Naravno, rastu samo oni koji žele da rade na sebi. Ali ako radite na sebi, postajete kao cvijet koji neprestano cvjeta i u tome je sva ljepota. Postajete sve više sposobni da odgovorite zahtjevnijim izazovima i ponekad iznenadite sami sebe. Opersko pjevanje zahtijeva jaku fizičku, ali i mentalnu spremnost. Fizičku radi sve većih zahtjeva na sceni, a mentalnu radi toga što treba biti sposoban nositi se s raznim pritiscima, nedoumicama i emocijama. Emocije koje nas često ponesu na sceni, na kraju dana je važno razložiti u glavi.
Šta Vam je pjevanje donijelo, a šta oduzelo?
– Pjevanje mi je u životu mnogo toga donijelo, ali mi nije ništa oduzelo. Donijelo mi je moćan alat za iskazivanje emocija, pričanje priče kroz pjesmu i veliko oslobađanje iznutra. Kao dijete sam znala biti dosta povučena u sebe, a pjevanje je upravo oslobodilo sve najljepše iz mene i donijelo mi poseban osjećaj ljubavi prema sebi.
Opera spaja i scenski pokret i glumu i pjevanje. Prema mom mišljenju, zaslužuje mnogo veći respekt.
– Tako je. U jednoj operskoj produkciji samo na sceni učestvuju solisti, hor, balet i orkestar, ponekad i dramski glumci. A gdje su još svi oni koji učestvuju iza scene, a koji se iz publike ne vide. Mislim da ima malo svijesti o tome koliko je za jednu opersku predstavu potrebno rada i ljudi i da je nekada izazov sve te ljude iskoordinirati. Mislim da su ljudi kao publika izgubili poštovanje prema živoj predstavi najviše zato što smo zasićeni brzim i uvijek dostupnim sadržajem na televiziji. Čini mi se da se tako polako izgubio osjećaj koja je razlika između nekog filma ili serije i žive igrane predstave. Nerijetko na predstavama svjedočim situacijama u kojima se ljudi u publici javljaju na telefon, tipkaju ili “skrolaju” kroz društvene mreže sa svjetlom ekrana upaljenim do kraja ili otvoreno glasno komentarišu predstavu s osobom do sebe. Onda sam shvatila da mi to gotovo svi radimo kod kuće dok gledamo televiziju.
Koje opere ste do sada radili, a koja Vam je san? Oduševili ste ulogom kraljice Doroteje u operi “Tvrtko, kralj bosanski“…
– Do sada sam se ostvarila u nekoliko uloga, naprimjer, uloga Berte u operi “Seviljski berberin”, Lije u dječijoj operi “Ježeva kuća”, Kupidona u operi “Orfej u podzemlju”, Pastira u operi “Tosca”, a najznačajnije su mi Susanne u operi “Figarov pir” i kraljice Doroteje u operi “Tvrtko, kralj bosanski”. Imam jako puno željenih uloga koje bih jednog dana voljela da utjelovim, a bit ću sretna ako budem imala priliku barem da izvedem pola od toga. Kaže se da sebi treba zadati veliki cilj, pa ako i ne uspijete dobaciti do njega, dobacit ćete više nego da ste sebi zadali neki mali. Uvijek sam sanjala i sanjam ulogu Violette Valery u operi “La traviata”, ne znam da li ću imati mogućnost i sposobnost da je izvedem, ali nikad se ne zna. Također me jako privlači uloga Gilde iz još jedne Verdijeve opere “Rigoletto”, ali bih, prije svega, voljela pjevati u nekim od Donizettijevih opera kao što su “Ljubavni napitak” ili “Don Pasquale”, a možda jednog dana i “Lucia di Lammermoor”. Kao što vidite, želje i sna ima napretek!
Postoji li određena uloga, žanr ili nešto drugo u čemu biste se željeli profesionalno oprobati?
– Željene uloge sam većinom navela u prethodnom odgovoru, a želju da se profesionalno oprobam u nekom drugom žanru stvarno nemam. Volim jako da glumim, a tu ljubav ostvarujem u operama i to mi je sasvim dovoljno. Za sada nemam želju da se oprobam bilo gdje drugdje.
Može li opera biti za svakoga? Kako je približiti mladima danas?
– Itekako mislim da opera može biti za svakoga. Sve te priče, komedije, drame, sve je to nama blisko. Sve ono što mi prolazimo ili možda prolazi neko nama blizak, sve to je sadržano u operi. Samo moramo biti dovoljno otvoreni i dati joj priliku, nakon toga je put otvoren i već polako možemo početi kritički razmišljati. Mislim da veliku ulogu u tome da se privuku mladi gledaoci, igra taj prvi dojam. A to su, prema mom mišljenju, scenografija i režija. Kada na vizuelni način uspijemo privući mladu osobu da se pronađe i poistovjeti s likom, vrlo brzo će se poistovjetiti sa situacijom i emocijom tog istog lika. To bi možda bio jedan način. Svakako najvažniji i krucijalni faktor je obrazovanje. Kroz školu i vannastavne aktivnosti mladi trebaju imati veću mogućnost dodira s umjetnošću.
Šta voli slušati
Šta slušate od ove popularne muzike? Šta svira u Vašim slušalicama kada to nije klasika?
– Jako volim Spotify i u mojim slušalicama često nešto “svira”. Mislim da kod svakoga, pa tako i kod mene, to što svira zavisi od dana do dana. S obzirom na to da sam odrasla na rock muzici, to je skoro uvijek bio neizostavan dio moje playliste, ali se tu često nađe, naprimjer, Lana del Rey, pa neki stari italijanski pjevači kao Paolo Conte ili noviji kao Mannarino… Mogu se naći i neke pjesme od “The Weeknda”, potom, recimo, evergrini od Barbre Streisand… Mogla bih da nabrajam do sutra, ali volim da slušam pretežno sve što mislim da nije šund. Od tehno, ambijentalne, pop muzike i slično.
U jednom intervjuu ste izjavili kako ne planirate otići iz Sarajeva i matične kuće. Nažalost, to se pitanje i dalje postavlja… Kakvi su Vam planovi ako to uzmemo u obzir?
– Onako kako sam zamišljala svoju opersku karijeru u Sarajevu i u BiH, tako se i polako ostvaruje. Voljela bih da što više pjevam van Sarajeva, unutar BiH, te da na taj način dalje nastavim da širim i razvijam opersku scenu u našoj državi, kao što su to radili mnogi prije mene, a neki rade i sad. Voljela bih također da mi se put otvori i van granica BiH u vidu gostovanja i slično. To možda sve dođe s vremenom.
Važno je imati vremena za sebe
Kako provodite slobodno vrijeme?
– Najčešće s voljenim i dragim ljudima. Volim ići na predstave, u kino, putovati, izlaziti i družiti se. Također mi je jako važno imati vremena za sebe, za trening, njegu i za mentalni mir. Za sve je potrebna dobra organizacija, ili barem nastojanje za dobrom organizacijom. Nekada je teško za sve naći vremena.
Film o Mariji Kalas
Znam da volite Mariju Kalas. Kakav Vam je film s Angelinom Jolie o toj temi?
– Moram priznati da još nisam pogledala film! A čula sam sve najbolje i jedva čekam da nađem vremena i da ga konačno pogledam. Inače sam skeptična prema filmovima koji su rađeni po životima stvarnih osoba, ali ću ovome dati priliku
Razgovarao: Saša Martić