Foto: AZRA / Fuad Fočo
U 72. godini preminuo je Halid Bešlić — kralj narodne muzike, čovjek čiji je glas bio utjeha, radost i sjećanje generacijama. Odlazak pjevača koji je obilježio desetljeća muzičke scene ne znači kraj, jer njegove će pjesme i dalje živjeti, onako kako je on živio – iskreno, iz srca.
Halid Bešlić rođen je 20. novembra 1953. godine u selu Knežina kod Sokolca, u srcu bosanskih planina. Odrastao je u skromnoj porodici, u okruženju gdje su se cijenili rad, mir i pjesma. Već kao dječak volio je pjevati – prvo na školskim priredbama, a potom u lokalnim kulturno-umjetničkim društvima. Završio je školu za tesara i razmišljao o upisu na građevinski fakultet, ali je ljubav prema muzici presudila.
GAZDA SE ODUŠEVIO
„Sve je to slučajno krenulo. Čekao sam autobus u Sokocu i ušao u kafanu gdje je bila muzika. Prijatelji su me nagovorili da zapjevam, gazda se oduševio i rekao da ostanem pjevati. I tako je počelo. Pjevao sam pet godina po kafanama, učio, sticao iskustvo, dok nisam došao u Sarajevo. Tu sam četiri godine pjevao u četiri kafane i postao popularan kao kafanski pjevač, a onda je sve krenulo. Od nečega se moralo početi,“ prisjećao se Halid u jednom intervjuu.
Nakon vojnog roka preselio se u Sarajevo, gdje je nastavio da pjeva po malim restoranima i klubovima, sanjajući da će njegove pjesme jednog dana doprijeti do šire publike. Taj san se ubrzo ostvario.
Prvi singl “Grešnica” objavio je 1979. godine, čime je započela jedna od najvećih karijera na prostoru bivše Jugoslavije. Tokom 1980-ih postao je simbol narodne muzike. Njegove pjesme “Neću, neću dijamante”, “Miljacka”, “Prvi poljubac”, “Romanija” i “Hej, zoro, ne svani” postale su evergreeni – pjesme koje se i danas pjevaju istim žarom kao i prije više od četiri desetljeća.
Halidov glas bio je most između generacija. Pjevao je o ljubavi, boli, ponosu i Bosni – o svemu onome što čovjek nosi u srcu. Tokom rata 1990-ih ostao je uz svoj narod, nastupao na humanitarnim koncertima i pomagao koliko je mogao.
LJUBAV NJEGOVOG ŽIVOTA
Godine 1977. oženio se svojom životnom ljubavi, Sejdom. Njihov brak bio je tih, stabilan i duboko ispunjen međusobnim poštovanjem. Iako su se suočili s teškim životnim iskušenjima, njihova je ljubav ostala snažna i postojana.
Godine 2009. doživio je tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je zadobio ozbiljne povrede glave, oka i pluća. Nakon višemjesečnog oporavka rekao je:
„Bog mi je dao drugi život. Sad pjevam još više srcem.“
U kasnijim godinama borio se s dijabetesom i problemima s krvnim žilama, ali nikada nije prestao pjevati. Objavio je više od 15 albuma i bezbroj hitova, a njegov najveći uspjeh uvijek je bila – ljubav publike.
Halid Bešlić preminuo je u Sarajevu, nakon što je posljednje sedmice proveo na odjelu onkologije. Njegov odlazak ostavio je tišinu, ali i naslijeđe koje će trajati – u pjesmama, sjećanjima i srcima onih koji su ga voljeli.