Mladi bosanskohercegovački muzičar Mirza Pandur, unuk legendarnog Edina Pandura, danas je jedno od najintrigantnijih imena nove generacije. Njegov emotivni pristup muzici, specifičan spoj sevdaha i savremenih žanrova, kao i autentičnost koju gradi godinama, izdvajaju ga na sceni. U razgovoru za portal AZRA otkriva šta ga pokreće, kako nastaju njegove pjesme, šta mu znači naslijeđe koje nosi i kakvu ulogu ljubav ima u njegovom svakodnevnom životu.
Dolazite iz muzičke porodice, koliko je naslijeđe Vašeg djeda, Edina Pandura, utjecalo na Vaš put i odnos prema muzici?
– Kada je u pitanju muzika, moja porodica potpisuje većinski dio mog identiteta. Breme koje nosim, kao Edinov unuk, s jedne strane mi drži krila raširenim, dok me sa druge strane podsjeća da uvijek moram čvrsto stajati na zemlji. Moj djed, pored svih svojih talenata, imao je jedan koji bih posebno izdvojio, a to je da sa malo riječi kaže sve što treba. Naučio me je da volim i njegujem muziku, a smjernice koje sam, za vrijeme njegovog života, dobio, oblikovale su moj muzički profil ličnosti.
Kako biste opisali svoj muzički stil, između tradicionalnog sevdaha i savremenih žanrova – gdje se Vi najviše pronalazite?
– Rekao bih da uživam u svim bojama muzike. Ta paleta nastaje godinama i kraj joj se ne nazire. Duboko vjerujem da će tako i ostati. Kada je u pitanju sevdah, mislim da se svaki pravi Bosanac sa njim rađa, živi i umire. On je u našem genskom kodu. S obzirom da muziku dijelim, kao i ljude, na dobru i lošu, ne mogu da kažem kojem žanru pripadam. Uživam u popu, rocku, jazzu, funku, etno muzici, starogradskim pjesmama, dobrom narodnjaku… Klasična muzika me smiruje, opušta i inspiriše. Osjećam se kao slika bez rama – život ću, izgleda, provesti slikajući ton po ton. Ako u međuvremenu otkrijete koji je to žanr, javite mi. Biću zahvalan.
Učestvovali ste u „Zvezdama Granda“ i stekli veliku prepoznatljivost. Šta Vam je to iskustvo donijelo profesionalno, a šta lično?
– “Zvezde Granda” su definitivno bile iskustvo koje mi je trebalo. Donijele su mi mnoštvo novih poznanstava i to me čini sretnim. Profesionalno, naučio sam posvećivati pažnju sitnicama koje naizgled izgledaju malene, a zapravo mnogo znače.
Koji trenutak u dosadašnjoj karijeri smatrate prekretnicom?
– Mislim da se taj trenutak upravo dešava.
Radite li trenutno na novim pjesmama ili planirate saradnju s nekim od regionalnih muzičara?
– Na pjesmama radim već deset godina, koliko i pišem. Nakon tog dugog perioda sazrijevanja i previranja u sebi, mislim da je konačno vrijeme da to podijelim sa publikom. Sve kockice su složene, na albumu se radi punom parom i radujem se svemu što dolazi. Saradnja sa nekim od regionalnih muzičara je vrlo izvjesna, ali ostaje mala tajna – barem još neko vrijeme.
Koliko je danas teško mladom izvođaču pronaći svoje mjesto na sceni, posebno ako želi ostati vjeran sebi i svom stilu?
– Svaki mladi izvođač bira svoj put – lakši ili teži. Pronaći najmanji zajednički sadržalac između publike i izvođača, u tome je suština. Ne mogu izostaviti ni faktor sreće, koji odigra ključnu ulogu. Zato vjerujem u to da treba ostati svoj, raditi i čekati da se zvijezde poklope. Pod ovim nebom ima mjesta za svakoga.
Vaš pristup muzici djeluje vrlo iskreno i emotivno. Koliko Vam je važna autentičnost u vremenu kada je sve često komercijalizirano?
– Citirat ću svog oca: “Ton je samo jednom i za sva vremena.” Osjećam odgovornost prema muzici i živim za taj jedan ton koji mora biti čist i iskren. Autentičnost dođe sama od sebe – to je recept koji se prenosi s koljena na koljeno.
Mirza Pandur / AZRA
Penci AI: Research Featured Image
Gdje se vidite za nekoliko godina – u studiju, na sceni, kao autor ili kao producent?
– Bože zdravlja, vidim se i u studiju i na sceni. Autorski rad će me svakako pratiti, a produkcija je novi svijet koji se nadam savladati. Želju i volju imam.
Muzika može potpuno obuzeti čovjeka. Kako čuvate onaj lični, intimni dio sebe izvan scene?
– Muzika je kao vatra – dobar sluga, loš gospodar. Zato se trudim biti korak ispred nje. Čitanje, trening, meditacija, stalno jačanje duha i tijela – to je moj recept. Jedino tako mogu muzici pristupiti zdravo, a ostati dobar sebi i drugima.
Šta Vas privatno najviše ispunjava kada niste na sceni? Imate li neki hobi ili ritual koji Vam pomaže da se „isključite“?
– Najviše me pune kvalitetno provedeni trenuci sa najbližima. Dobra hrana, dobri ljudi, red smijeha, red pjesme – sve preko toga bilo bi previše.
Javnost Vas povezuje s muzikom, ali o privatnom životu se malo zna. Imate li nekoga ko Vas inspiriše i podržava iza kulisa?
– Od postanka svijeta, razlog svake umjetnosti je žena. Jedna žena. Ako vas ta žena voli i podržava, inspiracija dolazi u svom najljepšem obliku. Meni se duša smije. Kad čujete pjesme, sve će vam biti jasno.
U moru obaveza i nastupa, ostaje li prostora za ljubav?
– Ljubav je na prijestolju. Čak je i muzika njen podanik, i to s razlogom. Vjerujem da je ljubav začin bez kojeg je život bljutav, a ja na takav život ne pristajem. Zato – volim.