Poput lebdenja između sna i stvarnosti, bajkovita Kapadokija, čije ime u prevodu znači “zemlja lijepih konja”, smjestila se u srcu Turske. Ovu regiju, koja je toliko neobična da bi je čovjek lako zamijenio s prizorom iz naučnofantastičnog filma, posjetila je novinarka “Azre Premium” i uživala u nestvarnoj ljepoti krajolika.
Ne postoje riječi kojima bi se vjerodostojno opisali i dočarali veličanstveni vulkanima oblikovani krajolici, kuće u stijenama, drevni podzemni gradovi i prizor balona koji svakog jutra ispunjavaju nebo. Ambijent stijena, tornjeva i vrhova neobičnih oblika koji se uzdižu ka nebu, a podsjećaju na površinu Mjeseca, čine ovo mjesto jednim od najspektakularnijih na svijetu.
Krajolik koji priča priče
Najstariji dokazi o nastanjivanju Kapadokije potječu iz 6. stoljeća prije nove ere, u velikim trojezičnim natpisima dvojice perzijskih vladara, Darija Velikog i Kserksa I.
Kapadokija se prostire u centralnoj Anadoliji, a njen pejzaž formiran je erupcijama drevnih vulkana i hiljadama godina erozije. Rezultat? Nevjerovatne kamene formacije poznate kao “vilinski dimnjaci” – stožaste stijene koje strše iz zemlje poput zamrznutih valova kamene lavine.
Ali ovo nije samo prirodna čarolija. Ljudi su još u antičko doba počeli koristiti ove mekane stijene kao utočišta. Unutar njih su uklesane crkve, manastiri i domovi. Danas su mnoge od tih stijena pretvorene u butik hotele, pa posjetitelji doslovno mogu prespavati u stijeni – s modernim sadržajima, ali okruženi historijom.
Administrativni centar Kapadokije je Kajseri, a cijela regija zauzima površinu od 80-ak kvadratnih kilometara, smještenu između tri ugašena vulkana – Erdžijes, Guldag i Hasandag, koji su ispuštanjem lave prije više miliona godina formirali prirodni fenomen po kome je Kapadokija poznata u cijelom svijetu.
Muzej Goreme
Impozantne kolone stijena čudesnih oblika i zadivljujući pejzaž Kapadokije, osim vulkanske lave, oblikovali su vjetrovi i kiše, ali je pečat ostavila i ljudska ruka. Drevni stanovnici Kapadokije, služeći se najprimitivnijim oruđima, klesali su mekane stijene, nazvane “tufa”, gradeći u njima svoje domove.
U bizantijsko doba su u tim stijenama izgradili i crkve i kapelice s do danas očuvanim freskama na zidovima, stubovima i kupolama. Prema mišljenju historičara, ovo je prva manastirska zajednica na svijetu.
Najljepše stijene čine jednu od najvećih atrakcija Anadolije – Muzej na otvorenom Goreme, koji sačinjavaju planinski grebeni, doline i “bajkoviti dimnjaci”, a fascinantan je i kameni dvorac Učhisar.
Podzemni gradovi
Kapadokija nije fascinantna samo iz zraka – ona krije i svijet ispod zemlje. Naime, drevni stanovnici Kapadokije, osim površinskih, u mekanim vulkanskim stijenama izgradili su mnogo podzemnih gradova poput Derinkuyua i Kaymaklija, povezanih tunelima, koji se protežu desecima metara ispod površine i služili su kao skloništa od najezdi neprijatelja.
Hodnici, sobe, kapelice i ventilacijski sistemi svjedoče o nevjerovatnom znanju i domišljatosti ljudi toga doba.
Mi smo posjetili Kaymakli, koji je nastao između 6. i 10. stoljeća, a sastoji se od osam spratova, od kojih su četiri dostupna za posjetioce. U tom nevjerovatnom gradu nalaze se sve prostorije koje su bile potrebne za normalan život ljudi – spavaće sobe, kuhinja, ostave, vinarija, crkva, groblje, štale za životinje… Sve prostorije su povezane uskim tunelima i impresivnim ventilacijskim sistemom koji omogućava dotok svježeg zraka i u najdublje spratove.
Regija je također bila važna za rani kršćanski svijet. Brojne crkve u stijenama s freskama koje su preživjele stoljeća nalaze se u Nacionalnom parku Goreme, koji je danas pod zaštitom UNESCO-a.
Okusi Anadolije
Više od milion turista iz cijelog svijeta godišnje posjeti Kapadokiju jer, osim što je istinski vizuelni spektakl, to je i mjesto gdje je gostoljubivost dio svakodnevice. Lokalci rado dijele svoju kulturu, a hrana je jednako impresivna. Tradicionalna jela poput “testi kebaba” (meso kuhano u glinenoj posudi koju razbijete prije posluživanja) oduševljavaju kako okusom, tako i izvedbom.
Kapadokija je poznata i po proizvodnji i izvozu vina, jer je tlo ove regije veoma plodno i pogodno za voćnjake i vinograde. U Urgupu, gradiću smještenom u srcu Kapadokije, svake godine u oktobru održava se poznati međunarodni festival vina.
Poput većine kapadokijskih gradića, Urgup je izgrađen na strmim zidovima doline u području s velikom koncentracijom jedinstvenih prirodnih formacija. Urgup je i najmoderniji turistički centar Kapadokije pa se u njemu nalaze brojni hoteli i restorani, a najatraktivniji su smješteni u stijenama.
Kapadokija je više od turističke destinacije – nju treba doživjeti. Njeni krajolici ostavljaju bez daha, historija poziva da istražujete, a ljudi da se osjećate kao kod kuće. Nije slučajno proglašena jednom od najljepših svjetskih atrakcija, a časopis “Nacionalna geografija” uvrstio ju je među 10 destinacija u svijetu koje se moraju posjetiti. U njoj se svakodnevica pretvara u čaroliju, a putnici u sanjare, jer magični krajolik, tajnoviti podzemni gradovi, a posebno nezaobilazni let balonom s pogledom koji ostavlja bez daha, oduševljavaju posjetioce stotinama godina. Nezaboravna avantura je i jahanje konja, kojima se organizirano mogu obići sve znamenitosti ovog čuda prirode.
Balonom iznad Kapadokije
Posjeta Kapadokiji nije potpuna bez leta balonom, najvećom, ali i najskupljom turističkom atrakcijom. Šareni baloni se uoči svitanja, dok je još mrak, počinju “buditi” i polako uzdizati iznad dolina Goremea, Love Valleya i Rose Valleya. Prve sunčeve zrake koje se naziru iza čudesnih stijena pojačavaju doživljaj bajkovitog predjela iz balona.
Pogled iz zraka otkriva prostrane ravnice prošarane kamenim tornjevima, vinogradima i vijugavim stazama. Tišina u zraku i lagano plutanje stvaraju osjećaj kao da vrijeme stoji. Otprilike 150 balona je dozvoljeno da lete istovremeno. Let traje jedan sat, a završava zdravicom uz šampanjac i dodjelu medalja.
Piše: Indira Pindžo