
Zvezdana Stojaković. Ustupljena fotografija
BHRT godinama ima lice koje publika prepoznaje po energiji, ali i po ozbiljnosti. Zvezdana Stojaković pripada onoj vrsti medijskih profesionalaca za koje kamera nikada nije bila cilj, već prostor u kojem se sadržaj gradi pažljivo. S lakoćom, ali bez lakomislenosti. S osmijehom, ali i s jasnom sviješću o težini javne riječi.
U razgovoru za “Azru”, TV voditeljica otvara teme koje nadilaze televiziju – profesionalnost, izazove javnog servisa, lični rast i male rituale koji čuvaju ravnotežu. Jer iza prepoznatljivog osmijeha stoje godine rada. I karakter koji traje.
Borba za javni interes

Stojaković: Važnost javnog servisa. Ustupljena fotografija
Danas Vas mnogi poznaju kao energičnu voditeljicu. Možete li nam ispričati kako je izgledao Vaš put od prvih koraka u medijima do današnje pozicije?
– Moj put u medijima bio je postepen i ispunjen učenjem. Počeo je s velikom znatiželjom i željom da razumijem svijet oko sebe, ali i odgovornošću koju javna riječ nosi. Kroz godine sam prolazila različite faze – od početničke nesigurnosti do profesionalne zrelosti – a svaka etapa me je naučila strpljenju, disciplini i važnosti stalnog rada na sebi.
Kao dugogodišnja voditeljica i urednica na BHRT-u, svjedočili ste brojnim promjenama i izazovima u javnom servisu. Kako komentarišite trenutnu situaciju i borbu?
– Javni servis je oduvijek bio ogledalo društva, pa su i njegovi izazovi često odraz šire slike. Trenutna situacija nije jednostavna, ali vjerujem u snagu profesionalaca koji uprkos okolnostima svakodnevno rade svoj posao časno i odgovorno. Borba za očuvanje javnog servisa je borba za vjerodostojno informisanje i javni interes.
Snažnija i sigurnija

Stojaković: Ljepote i izazovi poziva. Ustupljena fotografija
Vaša karijera traje dugi niz godina. Koji projekti ili emisije vam posebno ostaju u sjećanju i zašto?
– Posebno pamtim emisije koje su imale društveni značaj i u kojima smo davali glas običnim ljudima i važnim temama. Projekti u kojima osjetite da ste nekom pomogli, otvorili pitanje ili pokrenuli dijalog uvijek ostaju najdublje urezani u pamćenje.
Osim takvih projekata, rad u medijima često nosi i stresne situacije. Možete li izdvojiti trenutak koji vam je bio posebno težak, ali vas je naučio nečemu važnom?
– Bilo je trenutaka kada su pritisci bili veliki, posebno u osjetljivim društvenim i političkim okolnostima. Takve situacije su me naučile koliko je važno ostati smiren, profesionalan i vjeran sebi. Iz svakog teškog iskustva izašla sam snažnija i sigurnija u svoje odluke.
Kada niste pred kamerama, kako najviše volite provoditi vrijeme i što vas ispunjava van profesionalnog života?
– Kada nisam pred kamerama, najviše uživam u vremenu provedenom s porodicom i prijateljima, ali i u sportu. Posebno mjesto u mom životu ima tenis – kako gledanje, tako i igranje – jer me ispunjava, opušta i vraća energiju. Volim i šetnje, čitanje i putovanja, jer me upravo ti mali, jednostavni trenuci održavaju u balansu.
Važnost tima

Stojaković: Vjerujem u dosljednost. Ustupljena fotografija
Koji su vaši životni principi ili mali rituali koji vam pomažu da ostanete motivirani i inspirisani, čak i kada stvari ne idu po planu?
– Vjerujem u dosljednost, iskrenost prema sebi i zahvalnost. Mali rituali poput jutarnje kafe u tišini ili kratkog razgovora s dragim ljudima pomažu mi da ostanem prizemljena. Podsjećam se da ništa nije trajno – ni loše, ali ni dobro – i da je ravnoteža ključ svega.
Šta biste poručili mladim ljudima koji žele graditi karijeru u novinarstvu i televizijskom voditeljstvu?
– Poručila bih mladima da novinarstvo nije samo biti TV voditelj i lice pred kamerama. Novinarstvo je mnogo šire i dublje od toga. Jednako su vrijedni oni koji rade iza kamera, istražuju, pišu i realizuju sjajne priče koje možda ne vidimo, ali ih svi osjetimo. Važno je pronaći svoju ulogu, graditi znanje i integritet, jer kvalitetan sadržaj uvijek dolazi iz tima, a ne iz pojedinca. Poručila bih im da budu radoznali, uporni i spremni na stalno učenje. Ovo je posao koji traži strast, ali i odgovornost. Važno je graditi vlastiti integritet i ne gubiti ljudskost, bez obzira na izazove.