Prethodni mjeseci obilježeni su tužnim odlaskom Halida Bešlića, legende koja je iza sebe ostavila neizbrisiv trag, ne samo u muzici, nego i u onom najvažnijem, ljudskom smislu. Mnogi su se od njega oprostili dirljivim riječima, prisjećajući se njegovih velikih djela, iskrenosti i neospornog talenta.
„Čovjek koji je spajao sve“, isticali su brojni, među njima i njegov dugogodišnji saradnik i blizak prijatelj, renomirani kantautor Nazif Gljiva. U emotivnom razgovoru za naš list, Gljiva se prisjetio odrastanja i početaka karijere, a onda zajedničkih trenutaka i lekcija koje su on i Halid naučili – kako na sceni tako i izvan nje.
Kako smo počeli
Najprije smo se dotaknuli njegovog djetinjstva, prvih ljubavi i izbora koji su kasnije obilježili i njegov život i živote brojnih kolega s kojima je sarađivao.
– Kao i svaki početak, bilo je jako teško. Moja prva ljubav bila je nogometna lopta, ali sam vrlo brzo prešao na muziku. Vjerovatno je prevladala ta veća ljubav – započeo je Gljiva te nastavio slagati stare uspomene:
– Svima sam pjevao, najčešće sevdalinke, dok nisam našao adekvatan bend i krenuo malo ozbiljnije.
Tako je oformio svoju prvu ekipu, a već tada je imao podršku mnogih. Kako kaže, među prvima ga je podržao Muradif Brkić. Nakon toga je, zajedno s Mensurom Mrehićem, počeo raditi prve pjesme za ilidžanski festival osamdesetih godina. Iz tog perioda nastali su brojni hitovi koje su, između ostalih, otpjevali Halid Bešlić, Hamid Rajković Besko, Mile Kitić, Ćazim Čolaković, Ferid Avdić, Meho Puzić i Muriz Kurudžija.
– Tada sam i ja snimio album “Ako te budu pitali” i tako smo krenuli – naglasio je kantautor.
U tom periodu počinje njegov profesionalni uspon – brojna putovanja, nastupi i stvaranje. Gljiva priznaje da je, kao i u svakom poslu, bilo i odricanja.
– U svakom poslu postoji žrtva. Čovjek se žrtvuje da bi uspio i uradio posao po nekom dogovoru, ugovoru, a na kraju ostane željan djece i porodice. Uradio bi možda i nešto bolje za prijatelje i samo društvo u kojem živi, ali ne može se stići na sve strane. Muzika je lijepa, ali kad putuješ, kad si odsutan od kuće i po nekoliko mjeseci, zaista je teško. Nevjerovatno, ali kad se mora, mora se – iskren je bio Gljiva.
Mnogo uspomena
Njegovo poznanstvo s Halidom Bešlićem trajalo je više od pola vijeka. Upoznali su se, prisjeća se, sasvim slučajno – a sve nakon toga postalo je dio historije.
– Upoznali smo se u jednom restoranu gdje je pjevao Toma Zdravković, a i prije toga smo se često viđali na nekim takmičenjima u domovima kultura – rekao je Gljiva te opisao kako je izgledalo njihovo prijateljstvo:
– Družili smo se svaki dan, razgovarali kao da smo pripremali nešto lijepo, kao da smo znali da će nešto doći. Imali smo dobar nijet što bi rekli, pošteno smo prišli svemu.
Upravo to prijateljstvo obilježilo je poseban dio njegovog života i nadomjestilo brojna odsustva. Danas se, priznaje, teško miri s Halidovim odlaskom.
– Nikako ne mogu da shvatim da ga nema, stalno idemo na mezar. Sve pjesme koje je otpjevao, otpjevao je maestralno. Bio je pošten u odabiru pjesama, u svemu. Znate da mi nije mi žao što sam izgubio mnogo toga u životu, naprimjer, putujući jer Halid je postao ono što će teško kome poći za rukom, tako da sam na neki način i sretan. Stari se, život ide – pojasnio je Gljiva.
Na kraju je podijelio i najzanimljivije zajedničke trenutke kojih će se uvijek sjećati s osmijehom.
– Ima mnogo uspomena, najviše se ističu ta putovanja naša. Bili smo uvijek u nekoj opasnosti jer uvijek se žurilo, radilo, nekada smo imali i 2-3 konecrta dnevno. Nekoliko puta smo uletili u neke livade, močvare, Bog nas je sam spasio. Bilo je to i smiješno i žalosno – zaključio je Nazif Gljiva.
Unučad su najveća ljubav
Ipak, kasnije je sve propuštene prilike nadomjestio. Danas najviše vremena provodi s unucima, koji su njegova najveća radost. Starija unuka krenula je njegovim stopama i završila muzičku akademiju, dok je mlađi unuk više usmjeren na sport, tačnije borilačke vještine.
– Imam sigurno više vremena sada. Sa unucima često razgovaram o tome šta bi i kako oni. Unučad su najveća ljubav. Život mi je mirniji, ne putujem mnogo – istaknuo je Gljiva.