Foto: Reprezentacija.ba
Kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, Edin Džeko, još jednom je pokazao svoju humanu stranu.
Prema informacijama koje su izazvale brojne pozitivne reakcije među navijačima, Džeko se odrekao svih primanja koja mu pripadaju kao kapitenu reprezentacije te ih usmjerio u humanitarne svrhe.
Ni selektor Sergej Barbarez ne zaostaje kada je riječ o društvenoj odgovornosti. Navodi se da se Barbarez odrekao čak polovine svoje godišnje plate, koju također donira u humanitarne svrhe.
Posebno je zanimljivo da selektor Bosne i Hercegovine, uprkos tome što ima znatno manja primanja od većine selektora reprezentacija koje nastupaju na velikim takmičenjima, dio svojih prihoda odvaja za pomoć onima kojima je najpotrebnija.
Gestovi Džeke i Barbareza još jednom potvrđuju da veličina sportskih imena ne leži samo u rezultatima na terenu, već i u spremnosti da pomognu zajednici i ljudima u potrebi.
Ratno djetinjstvo
Džekina porodična priča ima i drugu, mnogo težu stranu. Kao dijete je odrastao u ratnom Sarajevu. Govorio je da roditelji u takvim vremenima preuzimaju brigu na sebe i da bez njih njegov život ne bi bio moguć. Prisjećao se kako ga je otac vodio na prve treninge Željezničara, uz dva autobusa i tramvaj, samo da bi dječak stigao do lopte.
Posebno je potresna scena koju je Džeko više puta spominjao. Majka mu je jednom zabranila da izađe na igralište, a nedugo zatim na to mjesto pala je granata. Takva sjećanja ne oblikuju samo sportistu, nego čovjeka. Zato Džekina priča nikada nije bila samo priča o golovima. Ona je priča o roditeljima koji su sačuvali dijete u vremenu u kojem je i običan izlazak napolje mogao biti opasan.
Danas, kada Džeko svoju djecu uči o životu, uspjehu i Bosni i Hercegovini, iza njega stoji iskustvo koje nova generacija može čuti samo kao porodično sjećanje. I možda je upravo zato njegova uloga u reprezentaciji veća od kapitenske trake. On je veza između onih koji pamte najteže dane i onih koji Bosnu nose kroz svjetske stadione.