Foto: Dino Bošnjak
Željko Bebek, muzička legenda koja je obilježila regionalnu scenu, ušao je u osmu deceniju života, ali njegova energija i strast prema muzici ne pokazuju znakove usporavanja. Sa 80 godina Bebek i dalje stoji čvrsto na pozornici, potvrđujući da istinska umjetnost ne poznaje granice ni rok trajanja. Njegov prepoznatljivi glas nastavlja inspirisati publiku, od onih koji su uz njegove hitove odrastali do mladih generacija koje tek otkrivaju snagu njegovih pjesama.
Razgovarati s Bebekom znači dotaknuti se bogate karijere ispisane svevremenskim hitovima, ali i upoznati čovjeka čija se životna i umjetnička filozofija temelji na autentičnosti, trajnosti i nepokolebljivoj ljubavi prema muzici. I nakon više od pola stoljeća na sceni, ostaje simbol predanosti i emocije, umjetnik koji ne prestaje stvarati i dokazivati da dobre pjesme, baš poput iskrene strasti, nadilaze generacije. U ekskluzivnom intervjuu za magazin „Azra Premium“ osvrnuo se na svoju dugu i uspješnu karijeru te otkrio da li danas, nakon više od pola stoljeća na sceni, prevladava osjećaj ponosa, umora ili se ta dva osjećaja isprepliću.
– Živim u uvjerenju da sam sve vrijeme na svome životnom putovanju proveo kroz ispunjenje snova iz ranog djetinjstva. Sve se odvijalo, manje-više, u pravcu koji osjećam i danas, prema naprijed. Muzika je bila stalno prisutna, i danju i noću, u svakom trenutku, pa i dok sam čitao ili spremao ispit. Muzika je odredila moj način življenja i odabir društva, te izbor zanimanja. Nisam se nikada osjećao iscrpljen, uvijek ugodno ispunjen. Zbog toga se smatram sretnim – kaže nam Bebek.
Foto: Filip Kovačević
Vaš glas i dalje traje, dok su mnoge karijere odavno utihnule. Je li dugovječnost dar, disciplina ili tvrdoglava ljubav prema muzici?
– Sve pomalo od nabrojanog. Kako je uspjeh u show businessu uvijek odnos uspona i padova, ja sam imao sretan miks i zato, valjda, trajem i danas u osamdesetoj.
Publika na Vašim koncertima sve je mlađa. Dolaze li zbog nostalgije svojih roditelja ili zato što u Vašim pjesmama pronalaze istinu koja im danas nedostaje?
– Promatrao sam kroz vrijeme, na sceni, da publika ima svoje kriterije i rijetko odstupa, pa imam to zadovoljstvo da sam od onih umjetnika koji su odabrani i sve se kreće u okvirima svih generacija. Volim različitost koja me oslikava i stvarno imam podršku generacija, od prvih dana karijere, početkom sedamdesetih. Moj zvuk s pozornice uvijek je glasan i pun energije koja pokreće i mene i bend i publiku. Drugi kriterij su teme kojima riječima zaokupljam emocije, uvijek ljubav i prisnost, ugoda u stvorenoj atmosferi. Ljubav je sveprisutna, ali je uvijek nedostaje. Svakome. I mladom i starom dečku i curi i supružnicima i ljubavnicima, svijetu. Koliko god se riječi ponavljaju. Zato neke pjesme nikada neće proći.
Da li Vas ikada opterećuje činjenica da ste simbol jednog vremena ili Vam ta uloga daje dodatnu snagu?
– To je neopisiv užitak koji uvijek dodaje slatkoću uživanja. I kao sa šećerom, uvijek je sve još slađe.
Pitanje koje se često šapuće, ali rijetko glasno postavlja, planirate li se ikada penzionisati ili pjevači, zapravo, nemaju pravo na povlačenje?
– Mnogi se glazbenici povlače kada shvate da ih pozornica više ne privlači ili kada odluče da su rekli sve što su htjeli. I godine su razlog odustajanja. Mislim da je to individualno. Ja stvarno još ne razmišljam o tome. Neke lijepe pjesme još nisam otpjevao. Zapravo, možda još nisu niti napisane (smijeh). Uostalom, moji značajni vršnjaci u svijetu su također još aktivni, M. Jagger, T. Jones, R. Stewart.
Postoji li, prema Vašem iskustvu, uopće penzija za pjevače ili se s bine silazi tek kada tijelo ili emocija kažu dosta?
– Na platnu, na ploči, na papiru ne postoji obična penzija. U tim zanimanjima se o kraju odlučuje iz drugačijih razloga. Naravno da muzičari imaju pravo na penziju, ali među njima postoje i oni drugi.
Foto: Filip Kovačević
Jeste li ikada sebi rekli „ovo je možda posljednja turneja“ ili takve misli kod Vas ne postoje?
– Ne, nisam razmišljao o tome. Posebno što me svake godine okrzne sreća da uradim još nešto veliko ili veće, pa po Novoj godini, kada nastupa mjesec kolektivnog godišnjeg odmora, zaključujem da moram dalje.
Porodica je često cijena uspjeha. Šta je u Vašem slučaju bilo teže, karijera ili sve ono čega ste se morali odreći zbog nje?
– Rock & Roll puno daje, ali i puno uzima. Pa onda se nađeš zatečen kada shvatiš da je nešto propalo, da si ostao sam. Iako ugodno, ali sam. I kako vrijeme liječi, a život ide dalje, procjenjuješ da će drugi put, ako ga bude, biti bolje. Ili treći put. Samo muzika ne prestaje, ona je taj ozbiljan izbor koji je počeo sa „uzmi ili ostavi“!
Danas imate i djecu koja su već odrasla, ali i onu koja tek ulaze u život. Kako se razlikuje Vaš odnos prema „starijoj“ i „mlađoj“ djeci, jeste li s godinama postali blaži ili stroži?
– Djeca su ozbiljna priča jer su ona plod ljubavi. Krajnji naum svakog roditelja je biti pri ruci za njihov put u samostalnost i ugodan život u budućnosti. Posebna pozornost prema djeci je zauvijek, ali najznačajnija je u njihovoj mlađoj dobi. Od punoljetnosti se odnosi pomalo mijenjaju, u smislu stjecanja svijesti o ulasku među odrasle. U zrelijoj dobi nastupa ravnopravnost. Još malo kasnije, i još malo stariji, mogu pomalo preuzimati brige. Ne znam da li sam previše konzervativan, ali to će u budućnosti, kao roditelji, oni činiti prema našim unucima. Dakle, ne radi se o blagosti i strogoći.
Šta Vam je bilo teže: biti otac dok ste bili na vrhuncu karijere ili sada, kada imate više vremena, ali i više životnog iskustva?
– Iz ove perspektive rekao bih da sam uvijek tražio i uspijevao napraviti sklad u kojem smo se svi nalazili u dobrom odnosu i puni dobrih emocija. Izgleda mi da je sve bilo dosta dobro, pa i nakon što su se stvari mijenjale. Naravno da ništa nije savršeno, pa je i ovo o čemu govorim imalo i moguću bolju varijantu. Bilo je sve u drukčijoj dinamici i odnosilo se na sve nas.
Kako Vaša djeca doživljavaju Vašu popularnost, s ponosom ili im je ponekad teret nositi prezime koje svi prepoznaju?
– Nikada nisu imali problem s mojom popularnošću. Naši Zvone i Katarina su od ranih dana bili svjesni da smo malko drukčija obitelj i da se u tome treba snaći. Zvone se posvetio glazbi, a Katarina studiju menadžmenta.
Vaša supruga Ružica je često opisana kao Vaš mir i oslonac. Koliko je ona bila ključna u trenucima kada ste morali birati između privatnog života i muzike?
– Moja Ružica je upravo takva. U startu je razumjela suštinu naše životne situacije. Preuzela je odgovornost u svim relacijama i osigurala svoj udio u poslu i u obitelji. Puno smo stvari raspodijelili pa smo u svakom trenu uživali i ukupno i svako u svome dijelu. Ovo zvuči malo hladno, ali neopisiv je svaki naš trenutak, i doma i na odmoru i kada sam na pozornici ili u studiju.
Je li Vam Ružica ikada otvoreno rekla da biste trebali stati, usporiti i da li u takvim trenucima slušate srce ili nju?
– Upravo sam rekao da smo zajedno ostvarili harmoniju u kojoj nema praznog hoda, nema teških dana, svako putovanje je novi doživljaj. Kao i naše putovanje kroz život. Posebno u zadnjih sedam godina otkako je u našu glazbenu priču i Rock & Roll life ušao i naš sin Zvone. Cijela naša životna priča dobila je prelijep refren.
Foto: Mislav Zabarovic
„Bijelo dugme“ je neizbrisiv dio Vaše biografije. Da li je taj period za Vas više emotivna snaga ili poglavlje koje ste svjesno zatvorili?
– Jedna od najljepših dionica moje karijere je priča o grupi „Bijelo dugme“, i to ne samo prema mome mišljenju, nego kao jedna realna velika priča iz sedamdesetih. Iako nemam nikakvu nostalgiju ni za tim vremenom niti za tim dijelom mladosti, rado se sjećam da smo tu neponovljivu priču stvarali u trku. Ipak, puno toga postoji i danas u raznim pojavnim oblicima.
Nadam se Sarajevu!
Sarajevo Vas uvijek rado dočekuje. Planirate li uskoro solo koncert u glavnom gradu i možemo li očekivati da publika uživo osjeti Vašu energiju i strast koja traje decenijama?
– U prošloj, 2025. godini imao sam nekoliko prelijepih koncerata i u BiH, i to u Visokom, Zenici, Bihaću. U ovoj godini očekujem termin u Tuzli, a eto, nadam se i Sarajevu, zato vjerujem da će organizatori naći načina da se pojavim na velikoj pozornici.