Književnica Vedrana Rudan ponovo je izazvala snažne reakcije javnosti novom kolumnom u kojoj je, iz ugla onkološke pacijentkinje, govorila o svakodnevici medicinskih sestara i uslovima u kojima rade.
Umjesto da pažnju usmjeri na vlastitu borbu s teškom bolešću, odlučila je da oda priznanje zdravstvenim radnicama koje, kako kaže, svakodnevno nose ogroman teret uz osmijeh na licu.
Rudan opisuje kako je tokom liječenja iz prve ruke svjedočila njihovoj požrtvovanosti, prisjećajući se noćnih obilazaka, mjerenja pritiska i temperature, kao i svih onih poslova koje obavljaju kako bi pacijentima olakšale najteže trenutke.
“Mogu li smjene od 0 do 24 biti nečiji poziv ili je to ipak ipak hrvatski državni zločin?
U grupi sam “onih kojima je najteže”. Zato znam da mi nije najteže. Umrijeću, umrijeće i drugi. Juče sam bila na kontrolnom pregledu. Čula sam priču u koju još uvijek ne mogu povjerovati.
Trenutno sam kod kuće. O meni se brine porodica. Juha, čaj, hrana kruta, meka, pranje na krevetu, odnošenje iz sobe viška mog materijala… Glumim kako dremuckam. Sram me je. Na koje sam grane pala. Kad im to kažem, čujem samo jednu rečenicu – ti si naša.
Čija sam kad sam u bolnici danju i noću, kad u tri ujutro osjetim ruku na čelu, kad u pet sestre vidim kako odnose moj otpad koji se meni beskrajno gadi, kad mi u šest mjere pritisak, temperaturu… Nisam bogata, da jesam, dala bih im sve što imam. ‘To je naš poziv’, govore”, napisala je.
Posebno ju je potresla priča o ljekarki Ivani koja je, vidjevši koliko su njene koleginice iscrpljene neprekidnim smjenama, organizovala jednodnevni izlet brodom kako bi im omogućila makar kratki predah od bolničke svakodnevice.
Taj gest, smatra Rudan, najbolje govori o tome koliko je zdravstveni sistem opteretio one koji svakodnevno brinu o najtežim pacijentima.
“Pitam koliko su plaćene iako osjećam nelagodu kad misle da mi moraju odgovoriti. O njihovim platama niko ne piše, ne snimaju se TV emisije. Hrvatske medicinske sestre štakori su koji smetaju na putu. Ipak, čula sam, mjesečno primaju od 1200 do 2000 eura. Ima tu i prekovremenih.
Ona jučerašnja priča iz bolnice ne ide mi iz glave. Ne znam je li srećna ili stravična. Doktorica Ivana je pukla. Nije više mogla izdržati patnje svojih kolegica. Smjene od 7 do 19 pa od 19 do 7… nikad kraja. Unajmila je brod, muziku i pozvala na jednodnevni izlet kolege koji su mogli doći. Plesalo se, pjevalo, smijalo. Između Cresa i Krka Jadranom je plovio brod veselja”, opisala je Rudan, ističući koliko su medicinske sestre opterećene.
Istakla je da se o njihovom položaju premalo govori, iako upravo one često predstavljaju najveću podršku ljudima koji se bore za život.
“Svi mi koji smo čuli Ivaninu priču plačemo nad životom robova u našim bolnicama. To neće pomoći ni Ivani kojoj je puklo srce, ni nama, ni njima. Kako ne shvatate, slijepci! Budući bolesnici! Izađite na ulice i svim se snagama borite protiv države koja je rak za Hrvatsku”, zaključila je Vedrana Rudan u svojoj novoj kolumni.
