Foto: AZRA
Nada Đurevska preminula je 13. septembra 2017. godine, u 65. godini, nakon višemjesečne borbe s teškom bolešću. Vijest o njenom odlasku duboko je pogodila kulturnu i umjetničku javnost, posebno kolege iz Narodnog pozorišta Sarajevo, čija je prvakinja drame bila.
Iz Narodnog pozorišta tada su poručili da će Đurevska ostati upamćena kao velika pozorišna glumica, diva i duša pozorišne scene i filmskog platna, ali i kao nesebično dobar čovjek.
Tokom 40 godina umjetničkog rada ostvarila je brojne zapažene uloge, ostavljajući prepoznatljiv pečat na scenama širom Bosne i Hercegovine. Igrala je u predstavama poput Sarah Bernhardt, Tartuffe, Hamlet, Derviš i smrt, Kraj igre, Suton, Roberto Zucco, Hanka, Partija remija, Tvrđava, Sakati Billy, Višnjik, Legenda o Ali-paši, Prvi put s ocem na izbore i Ženski turbo-folk bend.
Umjetnost nagrađena brojnim priznanjima
Za svoj rad Đurevska je dobila brojna priznanja. Među njima je i Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra MESS, koji joj je uručen 2002. godine.
Predstavom Višnjik Narodnog pozorišta Sarajevo 2004. godine obilježila je 30 godina umjetničkog rada, a tim povodom dodijeljena joj je i Plaketa Grada Sarajeva.
Dobitnica je i Zlatne arene Filmskog festivala u Puli za film Od zlata jabuka, kao i nagrade SIZ-a grada Sarajeva 1989. godine za uloge Maše u Tri sestre, Hasanaginice u Hasanaginici, Filomene u Učenim ženama i Nađe u Romanu o Londonu.
Godine 2014. dobila je i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva, jedno od najznačajnijih priznanja koje glavni grad Bosne i Hercegovine dodjeljuje za izuzetna ostvarenja.
Upravo nakon uručenja tog priznanja Đurevska je objavila da se povlači sa scene, nakon četiri decenije rada. Govorila je tada o životu ispunjenom uspjesima i neuspjesima, radostima i tugama, ali prije svega o potrebi da kroz sve izazove sačuva ono što joj je bilo najvažnije – ljudsko lice.
„Ova nagrada je takva da briše sve uspjehe i neuspjehe, sve tuge, radosti, sve snove, pravde i nepravde na ovom mom često teško prohodnom putu, ali na putu na kojem mi je bilo najvažnije sačuvati ljudsko lice“, kazala je tada Đurevska.
Devet godina nakon njenog odlaska, njene uloge i dalje žive kroz predstave, filmske zapise i sjećanja onih koji su je poznavali i gledali na sceni.
„Otišla je tiho kako je i živjela“, napisale su tada njene kolege iz Narodnog pozorišta Sarajevo. Rečenica koja je, možda više od bilo koje druge, sačuvala suštinu žene i umjetnice koja je iza sebe ostavila dubok, ali nenametljiv trag.