Foto: Screenshot
Prije četiri decenije jedan od najtužnijih trenutaka u historiji grupe „Crvena jabuka“ zauvijek je promijenio bend, ali i živote svih koji su voljeli njihovu muziku. Put prema Mostaru, gdje su trebali održati koncert pred velikim brojem ljudi, pretvorio se u tragediju koja je odnijela dva mlada života.
Tog kobnog dana članovi „Crvene jabuke“ krenuli su prema Mostaru. Gitarista Zlatan Arslanagić, pjevač Dražen Ričl i basista Aljoša Buha putovali su u automobilu „fićo“, dok su Dražen Žerić Žera i Darko Jelčić išli drugim automobilom.
Kod Jablanice dogodila se teška saobraćajna nesreća. U sudaru s kamionom Aljoša Buha preminuo je na mjestu nesreće, dok je Dražen Ričl nekoliko dana kasnije izgubio bitku za život. Jedini koji je preživio bio je Zlatan Arslanagić.
Žera i Jelčić za tragediju su saznali tek nakon što su stigli u Mostar. Koncert je trebalo održati pred oko 1.500 ljudi, ali umjesto muzike, stadionom je zavladala tišina.
„To je bio težak dan… Mi smo već bili na stadionu u Mostaru, bio je pun, tek je oko pola osam navečer došla policija. Scena je bila dirljiva, nastao je muk na stadionu, ugasili su muziku i kako smo mi krenuli prema bolnici, tako je s nama krenula i sva ta publika“, prisjetio se Žera u razgovoru za „IN magazin“.
Na magistralnom putu M-17 nalazi se spomenik članovima benda Crvene jabuke koji su 18.09.1986. godine doživjeli prometnu nesreću koja je šokirala Jugoslaviju. U prometnoj nesreći zivot je izgubio bas-gitarista Aljoša Buha, a teško ozlijeđeni Dražen Ričl preminuo je u bolnici nakon nekoliko tjedana. Spomenik je napravljen od crvenog mramora u obliku jabuke. Foto: Denis Kapetanovic/PIXSELL
„Volio bih da se sve ovo odgodi“
Godinama kasnije o posljednjim danima svog sina govorila je njegova majka Elvira. U intervjuu iz 1989. godine, koji je svojevremeno objavio „Yugopapir“, prisjetila se posljednjeg vikenda koji su proveli zajedno.
„Sjećam se, bila je nedjelja prije nesreće. Svi zajedno bili smo na Romaniji, gdje moj brat ima vikendicu. Bilo nam je baš lijepo. Kad smo se vratili, snaha i brat svratili su kod nas na kafu. Tad je Dražen pričao o predstojećoj turneji, o tom drugom albumu. Ja sam zapamtila dobro njegovu rečenicu: ‘Volio bih da se sve ovo odgodi’. Kamo sreće da se ikako moglo odgoditi“, ispričala je tada Elvira.
Foto: Screenshot
Posebno je pamtila i jedan detalj s njegovog posljednjeg odlaska od kuće. Dražen je, prema njenim riječima, zastao i pozdravio djecu iz komšiluka koja su ga ispratila do ulice.
„Jedna moja susjeda, kasnije mi je to ispričala, vidjela je mog Dražena baš tog nesretnog četvrtka, kad je pošao u Mostar. Sva djeca, koja su bila tu vani, kao i obično, pošla su za njim, niz stepenice, prema ulici. On je stao, svakoga od njih pomilovao po kosici i svakom od njih nešto rekao. Kao da se s njima zauvijek opraštao“, kazala je njegova majka.
Na kraju razgovora Elvira je o svom sinu izgovorila rečenicu koja i danas posebno odzvanja:
„Mogu vam samo reći: proljeće ga donijelo, jesen ga odnijela. Kratak je bio vijek njegov, ali mislim da je za te svoje godine postigao mnogo više nego što bi neko drugi za neki duži, dupli život. Život mu je bio stvarno sadržajan…“