Alisa Sutović Nikšić rođena je 1986. godine u Zagrebu, a odrasla u Tuzli, gdje je završila osnovnu i srednju školu, a potom i Farmaceutski fakultet. Majka je tri sina, a njen profesionalni put, iako je započeo u farmaciji, prije nekoliko godina krenuo je u sasvim drugom pravcu.
Godine 2020., u izazovnom periodu pandemije, zajedno sa suprugom preuzela je vođenje porodičnog posla i jednog od simbola Sarajeva, „Inat kuće“. Od tada nastoji spojiti poštovanje prema njenoj dugoj tradiciji i autentičnosti s potrebama savremenog ugostiteljstva.
Za Alisu „Inat kuća“ nije samo restoran. To je mjesto koje nosi priču o Sarajevu, bosanskoj gostoljubivosti, tradicionalnoj kuhinji i ljudima koji su godinama gradili njen identitet. Upravo zato njen cilj nije da je mijenja zbog trendova, već da je unapređuje bez gubitka onoga po čemu je posebna.
U razgovoru za „Azru Premium“, Alisa Sutović Nikšić govori o porodičnom naslijeđu, izazovima vođenja restorana, očuvanju tradicije, odnosu prema gostima, ali i o tome kako izgleda graditi vlastiti poslovni put daleko od struke za koju se prvobitno školovala.
Zašto baš naziv „Inat kuća“?
– Inat je nešto što možda najbolje opisuje bosanskohercegovačkog čovjeka, naš karakter, našu historiju i ono što jesmo u srži. I sama istinita priča o „Inat kući“ i njenom prenošenju s jedne strane Miljacke na drugu govori mnogo o nama. Hrabri smo, istrajni, uporni, a ponekad i tvrdoglavi. Upravo je taj inat dio našeg identiteta.
Šta za Vas lično predstavlja „Inat kuća“?
– Moj prvi posao bio je upravo u „Inat kući“ i ona je na neki način oblikovala i mene. Tu sam naučila šta znači biti istrajan, voditi privatni posao i boriti se sa svim izazovima koje on nosi. Ali sam kroz nju pokazala i svoju ljubav prema Bosni i Hercegovini, našoj hrani i, prije svega, ljudima koji ovdje rade i koji zapravo čine „Inat kuću“.
Koliko ste Vi utjecali na izgled i identitet „Inat kuće“ kakvu poznajemo danas?
– „Inat kuća“ kao restoran postoji od 1997. godine, tako da sam ja došla u već postojeću priču. Njen prvobitni izgled velikim dijelom je oblikovao moj svekar, koji je godinama sakupljao antikvitete. Kada sam 2020. godine počela raditi ovdje, unijela sam i svoju viziju tradicionalnog restorana smještenog u historijskoj kući i s vremenom dodavala detalje koji danas čine njen ambijent.
Po čemu se „Inat kuća“ razlikuje od drugih restorana?
– Mi smo prvenstveno domaćini. Najvažnije nam je da se čovjek kod nas osjeća dobrodošlo, onako kako se gost tradicionalno dočekuje u našim kućama, otvoreno i širokogrudno. Volim to reći vrlo jednostavno: kada uđeš u „Inat kuću“, dođeš kući.
Koliko Vam je važno sačuvati tradiciju u vremenu kada se sve brzo mijenja?
– Danas nam se stalno nameću novi trendovi, posebno kroz društvene mreže, ali oni jednako brzo i prolaze. Zato vjerujem da kvalitet, dosljednost i identitet nemaju rok trajanja. Mi se držimo svoje tradicije, historije „Inat kuće“ i starih recepata, hrane kakvu su pripremale naše bake i nane. Ne želimo se mijenjati zbog svakog novog trenda, nego sačuvati ono što nas čini autentičnim.
Koji detalj „Inat kuće“ najbolje govori o njenoj posebnosti?
– Jedan od njenih najprepoznatljivijih arhitektonskih elemenata je doksat, istureni dio kuće karakterističan za arhitekturu osmanskog perioda, koji je do danas zadržao svoj izgled. „Inat kuća“ je mala, lijepa i arhitektonski posebna. Dok se Sarajevo oko nje mijenja i dobija sve više moderne arhitekture, ona i dalje stoji tu, jedinstvena i vjerna sebi.
Kako želite da se gost osjeća kada ode iz „Inat kuće“?
– Želim da se osjeća kao da ga je primio neko iz porodice i poželio mu pokazati najbolje od svoje zemlje. Važno mi je da ponese utisak ljepote kuće, njenog interijera i eksterijera, ali prije svega topline domaćina i kvalitetne bosanske kuhinje. Voljela bih da kroz „Inat kuću“ ponese sa sobom jedan lijep dio Bosne i Hercegovine.
Ko su danas najčešći gosti „Inat kuće“ i šta ih najviše oduševi?
– Većinu naših gostiju čine turisti i njih posebno fasciniraju historija kuće, njena autentičnost i činjenica da je sačuvala tradicionalni izgled. Ali imamo i domaće goste kojima je drago vidjeti da neko još drži do naše tradicije. Uz to, ljudi često primijete ono što je nama veoma važno, čistoću, bogate porcije, kvalitet hrane i nasmijane ljude koji ih dočekuju.
Šta je danas najveći izazov u vođenju „Inat kuće“?
– Kao i u većini privatnih poslova, jedan od najvećih izazova su ljudi i stvaranje dobrog i stabilnog tima. Ja imam sreću da danas imam zaista dobar tim, s ljudima koji su dugo uz mene, i trudimo se da to sačuvamo. Drugi izazov je održati kvalitet uprkos sve većim troškovima. Ne želimo praviti kompromise kada su u pitanju namirnice i kvalitet hrane koju nudimo gostima. „Inat kuća“ treba da se razvija i dobija novu dimenziju, a da istovremeno ostane ista.
Kako vidite „Inat kuću“ u budućnosti?
– Želim, prije svega, da održimo kvalitet i da se razvijamo, ali bez gubitka vlastitog identiteta. Možemo se prilagođavati vremenu i ljudima koji nam dolaze, ali uvijek kroz ono što mi jesmo i način na koji se jede i živi u Bosni i Hercegovini. Želja mi je da „Inat kuća“ nastavi čuvati tradiciju i da nas uvijek, na neki način, vraća našim korijenima, vraća Bosni.