Od 1959. godine bio je oženjen italijanskom plemkinjom Paolom Ruffo di Calabria, s kojom je dobio troje djece: Philippea, Astrid i Laurenta. Foto: AP
Gotovo pola stoljeća Delphine Boël živjela je u sjeni porodične tajne koja je potresla belgijsku monarhiju. Njen biološki otac bio je kralj Albert II, ali je godinama odbijao priznati očinstvo. Tek nakon dugotrajne sudske borbe i DNK testiranja istina je dobila i službenu potvrdu, a žena koja je odrasla izvan kraljevske porodice postala je belgijska princeza.
Priča o Delphine nije samo priča o vanbračnoj vezi. To je priča o djevojčici koja je odrastala ne znajući pravi identitet svog oca, o majci koja je godinama bila u vezi s budućim kraljem i o dugoj borbi za priznanje vlastitog porijekla.
Ljubavna veza koja je počela dok su oboje bili u braku
Šezdesetih godina prošlog stoljeća Albert je bio belgijski princ i mlađi brat tadašnjeg kralja Baudouina. Od 1959. godine bio je oženjen italijanskom plemkinjom Paolom Ruffo di Calabria, s kojom je dobio troje djece: Philippea, Astrid i Laurenta.
Godine 1966. upoznao je belgijsku baronicu Sybille de Selys Longchamps, koja je također bila u braku s industrijalcem Jacquesom Boëlom.
Prema Sybillinim kasnijim svjedočenjima, njihova ljubavna veza trajala je približno 18 godina, od 1966. do 1984. godine. U februaru 1968. rođena je Delphine, koja je odrastala kao kćerka Jacquesa Boëla.
Albert je u to vrijeme već imao porodicu, a njegov odnos sa Sybille odvijao se daleko od službenog života belgijskog dvora. Iako su oboje bili u braku, njihova veza trajala je godinama.
Sybille je kasnije javno govorila o njihovom odnosu, opisujući ga kao važan i sretan period svog života. Tvrdila je da je Delphine rođena iz ljubavi i da je Albert znao da je njen otac.
Djevojčica koja je budućeg kralja zvala „Leptir“
Delphine je tokom djetinjstva poznavala Alberta, ali u početku nije znala da joj je on biološki otac.
Zvala ga je „Papillon“, što na francuskom znači „leptir“.
Prema njenim kasnijim izjavama, Albert je povremeno bio prisutan u njenom životu, pa njihov odnos nije bio odnos potpuno nepoznatih ljudi.
Istinu o svom porijeklu Delphine je, prema vlastitom svjedočenju, saznala od majke kada je imala oko 17 godina.
Saznanje da joj je biološki otac član belgijske kraljevske porodice značajno je promijenilo njen pogled na vlastiti identitet. Ipak, godinama je čuvala porodičnu tajnu.
Kada je Albert 1993. godine, nakon smrti starijeg brata Baudouina, postao belgijski kralj, Delphine je već bila odrasla žena.
Njihov odnos s vremenom se pogoršao, a Albert je kasnije odbijao njene pokušaje da dobije priznanje očinstva.
View this post on Instagram
Skandal koji je izbio 1999. godine
Porodična tajna dospjela je u javnost 1999. godine, kada je belgijski novinar Mario Danneels u neautoriziranoj biografiji kraljice Paole iznio tvrdnje o Albertovoj vanbračnoj vezi i postojanju kćerke.
Vijest je izazvala veliku pažnju belgijskih i međunarodnih medija.
U božićnom obraćanju iste godine kralj Albert osvrnuo se na bračnu krizu kroz koju su on i Paola prošli tokom sedamdesetih godina, ali nije javno potvrdio da je Delphine njegova kćerka.
Za Delphine je objavljivanje priče značilo kraj dugogodišnje privatnosti, ali ne i kraj borbe za priznanje.
Iako je njeno ime postalo poznato širom Belgije, kralj nije prihvatio njene tvrdnje o očinstvu.
U kasnijim intervjuima Delphine je govorila o bolnim iskustvima odbacivanja i osjećaju da joj je uskraćeno pravo da bude priznata kao dio vlastite porodice.
Sudska borba i prijetnja kaznom od 5.000 eura dnevno
Prekretnica je nastupila 2013. godine, kada je Albert II abdicirao u korist svog sina Philippea.
Nakon abdikacije izgubio je ustavni imunitet koji je uživao kao vladajući monarh, što je otvorilo put sudskom postupku za utvrđivanje očinstva.
Delphine je iste godine pokrenula postupak, ali pravna borba nije bila jednostavna.
Prvo je morala osporiti zakonsko očinstvo Jacquesa Boëla, čovjeka koji ju je odgajao i koji je u pravnom smislu bio njen otac.
DNK analiza pokazala je da Jacques Boël nije njen biološki otac. Belgijski sud potom je naložio utvrđivanje Albertovog očinstva.
Bivši kralj protivio se testiranju i koristio pravne mogućnosti kako bi osporio sudske odluke.
U maju 2019. godine sud mu je zaprijetio novčanom kaznom od 5.000 eura za svaki dan odbijanja davanja uzorka DNK.
Albert je naposljetku dao uzorak, a rezultati su potvrdili da je Delphine njegova biološka kćerka.
Dana 27. januara 2020. godine, nakon višegodišnjeg sudskog spora, bivši kralj javno je prihvatio rezultate DNK analize i priznao očinstvo.
Delphine je tada imala 51 godinu.
Od nepriznate kćerke do belgijske princeze
Priznanje očinstva bilo je važan korak, ali pravna borba time nije završena.
Delphine je tražila da u pogledu porodičnog statusa i titule bude tretirana jednako kao Albertovo troje djece iz braka s kraljicom Paolom.
Njen pravni tim naglašavao je da cilj postupka nije bio stjecanje bogatstva, nego priznanje identiteta i jednakog položaja među Albertovom djecom.
U oktobru 2020. godine Apelacioni sud u Bruxellesu donio je odluku kojom je Delphine stekla pravo na titulu princeze Belgije i prezime Saxe-Cobourg.
Tako je, nakon decenija neizvjesnosti i sedam godina sudskih postupaka, službeno postala princeza Delphine od Belgije.
Titulu su dobila i njena djeca, Joséphine i Oscar, u skladu sa sudskom odlukom.
Ipak, priznanje titule nije značilo da je Delphine postala članica vladajuće grane kraljevske porodice s pravom nasljeđivanja belgijskog prijestolja.
Susret s ocem i kraljicom Paolom nakon dugogodišnjeg sukoba
Jedan od najvažnijih trenutaka u ovoj priči dogodio se 25. oktobra 2020. godine.
Delphine se sastala s Albertom II i njegovom suprugom Paolom u dvorcu Belvédère u briselskom naselju Laeken.
Bio je to njihov prvi susret nakon približno četiri decenije.
Nekoliko dana ranije Delphine se sastala i sa svojim polubratom, belgijskim kraljem Philippeom.
Nakon susreta u dvorcu Belvédère objavljeno je zajedničko saopćenje Alberta, Paole i Delphine, u kojem su poručili da je otvoreno novo poglavlje njihovih odnosa, obilježeno emocijama, razumijevanjem i nadom.
Istaknuli su i da žele krenuti putem oprosta, oporavka i pomirenja, svjesni da je riječ o procesu koji zahtijeva vrijeme i strpljenje.
Susret je privukao veliku pažnju javnosti jer je uslijedio nakon godina poricanja očinstva, sudskih postupaka i narušenih porodičnih odnosa.
Priznanje koje je čekala više od pola stoljeća
Priča o Albertu II i Delphine postala je jedan od najpoznatijih porodičnih skandala savremenih evropskih monarhija.
Ono što je počelo kao vanbračna veza belgijskog princa i aristokratkinje preraslo je u višedecenijsku porodičnu tajnu, a zatim i sudski spor koji je privukao pažnju međunarodne javnosti.
Delphine, koja je izgradila karijeru umjetnice, godinama je isticala da njena borba nije bila usmjerena protiv monarhije, nego prema priznanju vlastitog porijekla.
DNK test konačno je potvrdio ono što je njena majka tvrdila decenijama, a sudska odluka omogućila joj je da dobije pravni status i titulu koji proizlaze iz njenog porijekla.
Iako sudska presuda nije mogla nadoknaditi godine narušenih porodičnih odnosa, otvorila je mogućnost njihovog ponovnog uspostavljanja.
Priča o Delphine pokazala je da ni kraljevska titula ne može trajno spriječiti pravno utvrđivanje očinstva, ali i da priznanje biološke veze ne znači automatski i obnovu porodične bliskosti.