Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u Travniku, u porodici Antuna Andrića, sudskoga podvornika i Katarine Pejić. Djetinjstvo je proveo u Višegradu gdje je završio osnovnu školu. Andrić 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu u Sarajevu, a filozofiju – odsjek za slovenske književnosti i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu. Doktorsku disertaciju “Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine” (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirgung der turkischen Herrschaft) Ivo Andrić je odbranio je na Univerzitetu u Gracu 1924. godine. Njegova rodna kuća je danas otvorena kao muzej – Memorijalni muzej-kuća Ive Andrića.
Kao gimnazijalac, Andrić je vatreni pobornik integralnog jugoslavenstva, pripadnik je naprednog nacionalističkog pokreta Mlada Bosna i strastveni je borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda Austrougarske monarhije. Umro je 13. marta 1975. godine u Beogradu.
” Čekaj me, i ja ću sigurno doći”, kaže jedan stih koji ulijeva nadu svima koji dobro poznaju zanat čekanja. Iako pametan čovjek ne želi čekati ni godinu dana, nobelovac Ivo Andrić jednu je ženu čekao punih dvadeset godina.
Ona se zvala Milica Babić i bila je supruga njegovog prijatelja Nenada Babića. Budući da je Andrić bio neženja, Milica je bila domaćica na prijemima kod slavnog književnika. Bio je zaljubljen u nju, te se stalno udaljavao od nje znajući da je njihova ljubav zabranjena.
Nakon gotovo 20 godina poznanstva, 1957. Nenad Babić je preminuo, a Andrić više nije znao kako sakriti svoju naklonost prema Milici. Godinu dana kasnije njih dvoje su se vjenčali, a Andrić je otkrio da je “Jelena, žena koje nema” zapravo Milica Babić, supruga njegovog prijatelja.
Kada se 1961. godine pojavio na dodjeli Nobelove nagrade, pratila ga je Milica. Nažalost, ljubav je trajala puno kraće od čekanja. Zbog teškog oblika artritisa Milica je pila lijekove koji su joj oslabili srce i preminula je 1968. godine.
Poznavatelji lika i djela Ive Andrića kažu da je se nakon njezine smrti on predao i više nije imao volje za životom, a pokopali su ga uz nju sedam godina nakon njezine smrti.
Izvor: Wikipedia / Index.hr