Foto: Mario Klein
Lokacija: Centar za edukaciju, sport i rekreaciju „Safet Zajko“, Sarajevo
Make-up i frizura: Frizersko-kozmetički studio „Moć dodira“
Nakon prošlogodišnjeg raskida ugovora sa sarajevskim „Željezničarom“, Sanel Jahić sve svoje vrijeme poklanja porodici. Nekadašnji fudbalski reprezentativac naše zemlje, svojevremeno i nosilac titule najboljeg strijelca Premijer lige, koji je karijeru, osim u svojoj zemlji, gradio i u Grčkoj, Turskoj, Škotskoj, kopačke još nije okačio o klin, naprotiv. Igrat će, kaže nam, sigurno još godinu ili dvije, a nakon toga donijeti odluku čime se baviti po završetku aktivne karijere. Da li će biti skaut, trener ili direktor nekog kluba, za šta se profesionalni fudbaleri uglavnom odlučuju nakon što završe karijeru, rano je još govoriti.
Sa suprugom Minelom i njihovim sinovima, desetogodišnjim Džanom i četverogodišnjim Rejanom, ljetni odmor je proveo u Grčkoj, a potom i u Francuskoj, gdje je rođen i gdje i danas žive njegovi roditelji. Mlađi sin Rejan ne pokazuje interes za fudbal, njega, kažu nam veselo, za sada zanimaju crtići i video-igrice. Stariji Džan je pak slika i prilika oca kad je o fudbalu riječ.
Dok smo pripremali set za fotografiranje, začas je razmijenio nekoliko fudbalskih poteza s ocem. Vješt je, brz i voli loptu. Za koju godinu bismo o ovom dječaku, koji već postiže zapažene rezultate u omladinskom pogonu „Željezničara“, mogli čitati sjajne kritike u sportskim rubrikama ovdašnjih novina.
OČEVIM STOPAMA
– Mislim da tu ima i neke genetike. Još od rođenja je pokazivao interesovanje za fudbal. Mlađi sin je suprotnost, stalno gleda crtiće i igra igrice. Džan ima talent, ali je još rano procijeniti šta će biti. Od treće godine trenira u FK „Željezničar“. Uvijek ga savjetujem, jer je još mlad, kad vidim da mi se nešto ne sviđa na terenu, pokušam mu to objasniti, jer sam sve to prošao ranije. Malo je tvrdoglav, ali ima još vremena. Do njega je, neka sam nastavi svojim putem. Isto vrijedi i za mlađeg. Dakle, pred obojicom su u budućnosti odluke koje će donositi, ono što budu voljeli neka i idu tim putem – kaže Sanel, dodajući kako je još mnogo roditeljskih dužnosti pred njim i suprugom. Glavna je nastaviti odgajati djecu da budu dobri ljudi.
– Želimo da se obojica bave sportom, da uče jezike, što je danas izuzetno važno, te da budu u dobrom društvu, jer u dobrom društvu ne možeš biti pokvaren čovjek. Odgoj je najvažniji za djecu. Treba ih naučiti da, prije svega, cijene sve što imaju. Da pomažu drugima, posebno ako budu imali uslove, da pomognu onima koji nemaju sredstva za život i slično tome, da poštuju one s kojima se druže. Najvažnije mi je da dobro uče, da se ne okrenu nekim uličnim stvarima, činimo sve da im svojim primjerom kao roditelji pokažemo pravi put – kaže bh. fudbaler.
Život, karijera, sve je bilo lakše i ljepše uz jednu ženu, suprugu Minelu, s kojom je u braku 11 godina. Zajedno su zbog Sanelove karijere promijenili mnoge adrese stanovanja, i na svakoj jedno drugom bili najveći oslonac i podrška. Danas je njihova adresa u Sarajevu, gdje je Minela, osim porodičnim, posvećena i obavezama u svom frizersko-kozmetičkom studiju.
– Zabavljali smo se tri ili četiri mjeseca. Prvi put smo se vidjeli u kladionici. Slučajno sam ušao s prijateljem i vidio nju. Nakon toga sam češće dolazio u kladionicu. To je definitivno bila ljubav na prvi pogled. Češće smo se viđali i izlazili, a nakon tri mjeseca sam shvatio da je to žena s kojom želim provesti život. Sve se nekako brzo dešavalo – govori Sanel, dok nam Minela otkriva čime ju je suprug osvojio.
– Najviše svojom upornošću. Nije odustajao ni u jednom trenutku. Osim fizičkog izgleda, privukla me je njegova dobrota, sjajan je otac i suprug – kaže lijepa mama.
Kada se veza kruniše brakom, počinje novi život. Partneri upoznaju strane koje vjerovatno u vezi nikada ne bi upoznali, slijedi odgovornost, koja se množi kada u dom dođu djeca.
– Na početku nije nikome lako u braku. Mi smo stekli međusobno povjerenje, a ljubav je tu neizostavna. Mislim da tih 11 godina nismo imali nikakvih problema. Od prvog dana se volimo i nadamo se da će tako ostati još dugo. Kada djeca dođu, to su drastične promjene. Veća je odgovornost, ali i ljubav prema ženi. Imaš više obaveza u životu. Najteže mi je uvijek padala odvojenost od njih. Zato uvijek sve slobodno vrijeme, bilo da smo na odmoru ili kući, pokušavam najviše provesti s njima i ostalim članovima porodice – kaže Sanel.
No, te obaveze nazivaju slatkim obavezama. Odnos sa 10-godišnjim sinom Džanom i četverogodišnjim Rejjanom temelje, prije svega, na povjerenju. Ono staro roditeljsko pravilo da pred djecom nema neslaganja u stavovima kad je riječ o odgojnim metodama, ponekad i prekrše.
– Nismo baš složni. Ja sam strožija, on popušta i to pokazuje pred djecom, što me jako nervira. Uvijek kada se nas dvoje svađamo, to bude zbog toga. To radi vjerovatno zbog toga što je dosta bio odvojen od njih, pa im sada popušta u nekim stvarima. Ostao je željan svega s njima – kaže Minela, te dodaje kako su ključ za sretan brak i sretnu porodicu poštovanje, razumijevanje i podrška.
„Las Palmas“, „Merida“, „Aris“, „AEK“ s kojim je osvojio Kup, „Karabukspor“, „St. Johnstone“, „Grasshoppers“, „Levadiakos“, inozemni su klubovi u kojima smo imali priliku gledati Sanela. Od svih klubova, priznaje nam, najbolje mu je bilo igrati u Grčkoj.
– Najviše vremena sam proveo u Grčkoj, pet godina. I danas se rado sjetim Lige prvaka. Ona je najviši nivo u sportu, i ja sam imao sreću da igram Ligu prvaka. To mi je ostavilo najljepši utisak u karijeri. Igrati u Fudbalskoj reprezentaciji BiH je također posebna stvar. Svakom igraču je san igrati za reprezentaciju, ona je najljepše što se može desiti jednom igraču. Braniti boje svoje zemlje posebna je čast – govori Jahić.
Kada želite igrati fudbal na najvišem nivou, tada su čvrsta odluka, ali i spremnost na odricanja nešto što se podrazumijeva.
– To je veliki rizik. Uvijek su me roditelji savjetovali da na prvo mjesto stavim obrazovanje, međutim, od malih nogu sam volio fudbal. Kada sam bio tinejdžer, morao sam se nečega odreći. Odrekao sam se škole i pokušao napraviti karijeru. Hvala Bogu, uspjelo mi je – kaže Sanel.
Imao je mnogo ponuda u karijeri koje je prihvatio, ali i onih zbog kojih se kajao.
NAJVAŽNIJI TIM
– U Engleskoj sam imao jednu ponudu, ali, nažalost, nije bilo do mene. Bio je tu neki dogovor, ali nisam uspio potpisati. Tog dana sam osjetio veliko razočarenje. Engleski fudbal je najjači fudbal na svijetu. Možda jedino za tim sada žalim – kaže Sanel, te otkriva koje su to neostvarene želje.
– Svi mi kažu da mogu biti trener, ali bih više volio da pomognem našim igračima s ovih prostora da odu vani igrati fudbal, kako bi napravili veću karijeru. Možda se u tim vodama vidim. Pokušat ću s menadžerom i agencijom uraditi nešto na tom putu. Igrat ću još godinu ili dvije, pa ću onda razmišljati o životu nakon fudbala. Izazov u karijeri bi mi bio da budem direktor nekog kluba. Nemam baš konkretniju viziju. Vidjet ćemo kada prestanem igrati – kaže Sanel.
Sanela posebno pamte „manijaci“, jer je najviše vremena proveo upravo u FK „Željezničar“. Iako nije strastvena ljubiteljica fudbala, supruga Minela je uvijek uz Sanela kao njegova podrška.
– Teško je gledati muža na terenu, posebno kada se povrijedi ili kada gubi utakmicu. Ne volim i ne pratim fudbal, ali njega uvijek pratim. Poznajem samo nekoliko fudbalera. Koliko je dobro biti žena fudbalera, toliko i nije. Živjela sam u Grčkoj s njim. On bude nekoliko dana na putu, ja ostanem sama s djecom, putujem sama, pakujem se sama, selim se sama. Svake godine smo u drugoj državi i ovdje kada dođemo, opet sam sama s djecom. Posljednju godinu nam je super, jer se vratio, tu je s nama. Treba mnogo odricanja – kaže Minela.
Pred četveročlanom porodicom su brojni planovi, čiji dres će Sanel obući u narednom periodu, pokazat će vrijeme, no, u kojem god timu da bude, tim koji će mu pružati najveću podršku i ljubav uvijek će biti njegova porodica.