Dokumentarac “Whitney”, Oskarom nagrađenog reditelja Kevina MacDonalda, premijerno je prikazan u Cannesu ove sedmice, a govori o životu umjetnice raskošnog glasa koja je pronađena mrtva u hotelskoj kadi 2012. godine. Imala je samo 48. godina, a ovaj dokumentarac, pokušao je da odgovori na pitanje šta ju je je odvelo na taj put samouništenja.
Whitney Houston je jedna od najprodavanijih umjetnica 20. vijeka, ali umjesto njenim glasom mediji su se, većinom, i to nekoliko godina prije njene smrti, bavili upravo njenom ovisnošću o drogama. MacDonalds se tako u svom dokumentarcu pita zašto nikada nije mogla da se riješi ovisnosti i kako neko ko djeluje tako sretno i vrckavo može biti toliko izmučen. Intervjuisao je većinu, ako ne i sve njene najbliže saradnike, uključujući i njenog bivšeg supruga i zaključio da je bila ukleta od trenutka kada se rodila.
Stariji rođaci i danas se sjećaju kako je bila predivno dijete, a uz ljepotu pričalo se i o njenim vokalnim sposobnostima. Njena majka bila je učiteljica pjevanja pa je tako i sama Withney odrastala uz muziku, a najviše gospel, u koji se zaljubila. Ali ta ljubav nije bila dugog vijeka. Uništila ju je afera koju je njena majka imala sa sveštenikom i zbog koje su se njeni roditelji razveli. Whitney je još kao tinejdžerka pratila majku na njenim nastupima, a 16. rođendan proslavila je uz kokain, piše BBC. U ranim 20-im postala je superzvijezda manekenskog izgleda i nevjerovatnih glasovnih sposobnosti.
MacDonald ne pokušava da popravi svoj film nekim pretencioznim uredničkim odlukama. Snimke muzičarke prekida isječcima iz vijesti, posebno dijela iz Zalivskog vrata, kako bi na neki način prikazao i ‘pojačao’ utisak njenih ličnih ‘ratova’. U trenutku kada gledatelj pomisli kako je riječ o još jednom depresivnom dokumentarcu o životu muzičke legende s tužnim krajem, otkiva ‘ključ’ misterije koja je uništila Whitney.
Već je do tada utvrdio kako su za vrijeme majčinih turneja djecu čuvali rođaci, a nakon 90 minuta otkriva nam da je mladu djevojku zlostavljala jedna od njenih rodica. I tada priča poprima jedan potpuno drugi tok, i postaje tragična priča o zlostavljanju djeteta. I zatvorenog kruga u kojem se nalazila ona, a onda završilo i njeno dijeta. Iako nema konkretnih dokaza ili navoda da je kćerka Whitney također bila zlostavljana, dokumentarac se nastavlja pričom o djevojci, zatvorenoj u izolovanoj kući dok su njeni roditelji bili nesvjesni šta rade pa po zidovima i podovima crtali znakove đavola, termin “zlostavljanje djece” zvuči sasvim primjereno.