Mnogi su mišljenja da se svekrve i snahe ne podnose, da između njih vlada vječna konkurencija, no na javnoj sceni ima brojnih primjera koji tvrde nešto sasvim suprotno i koji pokazuju da su između spomenutih „rivala“ prijateljstvo i dobri odnosi itekako mogući. Među njima je i Ana Gruica
Odnos svekrva i snaha često je veliki izvor bračnih i porodičnih svađa. Iako se nekima čini nemoguće, svekrve i snahe u mnogim se slučajevima znaju i odlično slagati, a to potvrđuje i Ana Gruica sa svojom novom svekrvom.
– Kaže ona da napišem: „Neraskidivo prijateljstvo“. I ja napisala“ – pohvalila se pored fotografije na kojoj pozira s majkom svog partnera Borana Uglešića. Njih dvije su u sjajnim odnosima, od početka veze 35-godišnje glumice i fitness instruktorice s devet godina starijim markantnim doktorom.
Njihova ljubavna priča posebno je zainteresirala javnost jer je Ana prošlo ljeto na tri godine veze stavila “tačku” i sporazumno se razišla s Hrvojem Šalkovićem s kojim ima dvogodišnjeg sina Ivana Marata. Ana se sa sinom vratila u rodni Split gdje ju je čekao posao u matičnom Gradskom pozorištu mladih.
– Kada su mediji saznali za tu “tačku”, ona je bila stavljena mnogo ranije. Hrvoje i ja smo dali sebi vremena da civilizirano riješimo i dogovorimo stvari u svoja četiri zida. Naravno da je svaki razlaz, onome ko ima osjećaj odgovornosti, težak. Razlaz nikada nije lak ni za roditelje ni za djecu, kako u emotivnom tako i u organizacijskom smislu. Ali, zar nije bolje da djeca vide nasmijane roditelje odvojeno, nego tmurna i nesretna lica zajedno?
Poznato da je da je u mentalitetu našeg naroda, posebno žena, na neki način ukorijenjena potreba da u braku, bez obzira na to kakav je, ostaju zbog djece.
– O tome bih mogla pisati knjige. O ženama na našim prostorima i o žrtvi koju se spremne podnijeti zarad održanja zajednice. U jednu ruku sam fascinirana, a u drugu zgrožena koliko su “smeća” žene na našim prostorima spremne pojesti za zajednicu. S godinama sam naučila poštovati svačiji izbor, uz uslov da je žena sretna, ali su moja uvjerenja krajnje feministička i mišljenja sam da bi žena sebi trebala biti na prvom mjestu uz, naravno, punu svijest i odgovornost za druge živote. Prije sam se javno zgrožavala na sve što žene trpe, ali danas znam da postoje mnogi razlozi za ostanak: finasnije, status, slabost, linija manjeg otpora, strah od osude porodice i društva, zastarjela stanovišta o razvodu, poimanje razvoda kao ličnog neuspjeha… Svakako nisam neko ko je kompetentan da priča o ostanku, jer nemam duge veze da bih popovala, ali sam veći dio vremena sretna žena. Ako je vlastito zadovoljstvo mjerilo, ja sam šampionka. Neki će reći da sam sebična, a ja bih rekla da, i ako jesam sebična, barem sam sretna i zadovoljna. Tačnije, ne pristajem da me tretiraju lošije od onoga što sam zaslužila, makar i po cijenu da budem sama, ako treba i cijeli život. Ipak pričamo o jednom, jedinom životu koji nam je dat na korištenje.