Tuzlanka Jasmina Zukančić na svom Facebook profilu je podijelila priču kako je svojom borbenošću i ljubavi prema majci sačuvala njen život. Jasmina je, nakon što su joj doktori rekli da je njenoj majci preostalo još malo vremena da živi, stvar uzela u svoje ruke i uz pomoć dobih ljudi majku dovela na korak do ozdravljenja.
– Dana kada su mi saopštili na UKC Tuzla da od mame nema ništa, da joj je još malo života preostalo i da ja tu ne mogu ništa (tačno ovim riječima) tog’ trenutka kao da su mi odsjekli noge i pucali u srce, no duboko sam udahnula i odgovorila im- DA, MOGU!
– Dana kada sam započela sa skupljanjem donacija, mnogi su rekli krenuvši od rodbine, pa do prijatelja, do poznanika i nepoznanika da mi govore “Jasmina pusti, prihvati, ne možeš tu ništa”, odgovorila sam- DA, MOGU!
– DA, pronašla sam kliniku snagom volje i voðenjem sa time da koliki je broj doktora u cijelom svijetu od kojih neka jedan od njih mi iznese mišljenje da postoji način i rješenje ja znam što mi je činiti i DA stupila sam u kontakt sa klinikom i DA skupila sredstva za prvi odlazak za Tursku oko 4000KM je iznos bio, gdje ponovno svima upućujem DA, MOGU!
– Moja mila draga majka se jedva kretala u tom’ trenutku, ali JA, JA sam je na svojim leðima držala, u situacijama kada drugačije nije bilo moguće vozila sam je na koferu na aerodromu jer moj odgovor je bio DA, MOGU!
– Nakon nekoliko dana provedenih u Turskoj i nalaza koje su joj radili svaki dan, njenog povraćanja svaki dan, neprospavanih noći sa mojom fizički i psihički napačenom majkom ponovno lomim se, otkidam svaki djelić sebe, smijem se na svaki njen pogled dok se duša kidala, jer ja sam znala svoj odgovor. DA, MOGU!
– Nakon nalaza iz Turske ponovno me pokušavaju oboriti doktori sa UKC i da trebam mamu smjestiti na kliniku gdje su umirući pacijenti, te da njoj spasa nema, da ima nekih 3 mjeseca života i da nažalost ja ne mogu tu ništa, no moj odgovor (koji je izazvao njihove izbezumljene face) je bio DA, MOGU!
– Nakon što sam dobila proformu za troškove liječenja i troškove operacije, hospitalizacije uslijedila su nova rušenja tla pod mojim nogama od rodbine, prijatelja, poznanika, nepoznanika uz riječi: “Jasmina, mnogo je to novca za skupiti u dva mjeseca, nećeš uspjeti to izvesti, ali nikako, jednostavno ne možeš shvati to, znamo da ti je teško i sve, ali Bože moj tako htjelo biti” na što je uslijedio moj odgovor- DA, MOGU!
– I evo nas danas nakon smrtnog roka moje majke od strane doktora UKC-a nasmijane na posljednjem ciklusu hemoterapija, evo nas tu sa posljednjim obeshrabrenjem gdje su na klinici nam priredili dodatni trošak od 2400KM zbog promjene cijene lijekova za hemoterapiju na tržištu i produžili proces skupljanja sredstava na što naravno dobijam poruke: “Jasmina valjda uspiješ, valjda skupiš”, pogrešno dragi moji, kod mene ne postoji valjda, moj odgovor je uvijek DA, MOGU!
