Irfan Ljubijankić predosjetio svoj odlazak: Tako je pisao Minki, domovini, Bihaću, Uni…

Piše: Mirela Kukan

Iz porodičnog albuma: Minka i Irfan Ljubijankić

 

Na današnji dan prije 25 godina u rano jutro kod Slunja u Hrvatskoj srušen je helikopter u kojem su bili ratni ministar vanjskih poslova BiH Irfan Ljubijankić i njegovi saputnici. Na letu iz Bihaća prema Zagrebu letjelica je pogođena raketom ispaljenom sa položaja Vojske tzv. Republike Srpske Krajine, ali okolnosti tragedije nikada nisu do kraja rasvijetljene. Zajedno s Ljubijankićem ubijeni su Izet Muhamedagić, zamjenik državnog ministra pravde, Mensur Šabulić, savjetnik u Ambasadi BiH u Zagrebu, Fadil Pekić, pripadnik MUP-a BiH i Ljubijankićev pratilac, članovi posade Mirsad Dupanović, Mihail Maksumenko Grigorijevič, kao i pilot N. Dudajev, inače Ukrajinac, za kojeg se također smatra da je poginuo, iako njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

Irfan Ljubijankić Bišćanin, domoljub, ljekar, diplomata, poeta i danas najviše nedostaje svojoj porodici. Supruzi Minki, kćerki Selmi i sinu Senadu koji nikada nisu dobili zvanični izvještaj o njegovoj pogibiji.

Minka Ljubijankić danas je, na 25. godišnjicu od pogibije, na svom Facebook profilu podijelila pjesmu koju je Irfan Ljubijankić posvetio njoj, domovini, Bihaću, Uni, a na koju je podsjetila kćerka Selma uz fotografiju sa ocem i bratom i kratku poruku: „Irfan Ljubijankić 28.5.1995.-28.5.2020. Ostao si prisutan u svemu.“

Stihovi pjesme u kojoj kao da je predosjetio svoju smrt glase:

“Ja nemam topove što grme,
Al’ imam vjeru u Boga i ljubav
I nikada nikome ne dam te Majčice,
O Bosno, ti ljubavi moja.

Ti mrski tenkovi što gaze
Ne mogu slomiti snagu moje Une.
I odbljesak sunca u kapima slapa
Ja branit ću do zadnjeg daha.

Branit ću ovu mrvu sreće,
Plamen u suncu
I suze mog dječaka.

Tu milost od Boga
I prag moga doma,
To svjetlo na kraju moga puta.

I tvoje tople oči draga Minka,
Draga svjetla mog Bihaća,
Gorit će noćas u mom srcu.
Kroz smrt do pobjede me nose.

Nemoj mi tražiti ni grob.
Sloboda će doći sa odlaskom mojim.

Ja biću prisutan u svemu.
U dahu toplog lahora sa Une
U šumu slapa,
U smijehu dječaka,
U plaveti bihaćkog neba.

Ti ćeš me mila znati naći,
Za sve ću ostale ostati tajna.
Miris karanfila kad oćutiš znaj,
To ti miriše moja duša
(u nebeskom domu).”

Irfan Ljubijankić 28.5.1995.-28.5.2020.Ostao si prisutan u svemu."Ja nemam topove što grme, Al' imam vjeru u Boga i…

Gepostet von Selma Ljubijankic am Donnerstag, 28. Mai 2020

Kako „Azra“ doznaje, Irfan Ljubijankić ovu pjesmu napisao je 1993. godine dok je bio u Bihaću, a njegovi najvoljeniji, supruga s djecom u Zagrebu. U tom momentu već 16 mjeseci bili su razdvojeni ratnim vihorom.

Inače, nije nepoznanica da je Ljubijankić pisao najljepšu poeziju, a jedna od najupečatljivijih koja je ostala iza njega je i „Molitva za Bosnu“. Uspio je za života snimiti i spot za nju i to  u Bijeloj džamiji u Bužimu.

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti