Jedan od najboljih vokala hrvatske muzičke scene, Massimo Savić, počastit će bosanskohercegovačku publiku turnejom koja će obuhvatiti sve veće gradove naše zemlje. Prvi put se Massimo odlučio koncerte prirediti u velikim dvoranama u Tuzli, Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, kako bi svi poštovaoci njegovog lika i djela mogli uživati u muzičkom spektaklu kakav po običaju priređuje. U dvorani Mirza Delibašić u Sarajevu nastupit će 26. aprila.
Razgovarala: Selma Hodo
– I mene posebno veseli inicijativa da se ovoga puta u Sarajevu, a i dan nakon Sarajeva, u Tuzli, nastup dogodi u velikom prostoru. Nadam se da ćemo tako ovoga puta uspjeti omogućiti svima koji žele doći na koncert da zaista i dođu do svoje ulaznice. Produkcija će biti na raskošnijem nivou, a znate, pošto na moje koncerte ljudi ne dolaze slučajno, nego baš ciljano, oni svi tačno znaju šta će dobiti, jer je većina njih već bila na mojim koncertima u BiH. Svi znaju da se na svakom koncertu dajem apsolutno i do kraja. Nikada se nisam znao štedjeti na bini, pa će tako biti i na koncertima u Sarajevu i Tuzli. Tako da su svi oni koji dođu na koncerte, zapravo osuđeni na to da dobiju moj maksimum!
Vaši koncerti obično su se održavali u manjim i intimnijim prostorima, zbog čega ste se ovoga puta odlučili za velike dvorane?
– O tome odlučuju organizatori, a kako je Sarajevo dosta daleko od Zagreba, ja ne mogu imati baš sve konce u svojim rukama. Da sam inovolviran organizacijski za jedan koncert takvog tipa, morao bih bar desetak puta doputovati u Sarajevo, na pregovore i dovršavanje pregovora. U tome se oslanjam na organizatora, konkretno producenta Tomislava Kašljevića, za kojeg mi je osobito drago da se ovoga puta odlučio da radimo u velikim dvoranama.
Koliko Vam znači podatak da ste rasprodali sve koncerte, što je prethodnih godina, bar kada je riječ o BiH, bila praksa?
– To su slatke brige, kada sve rasprodate. To je lijep osjećaj, ali ja kažem brige zato što neki ljudi ne znaju pravila ponašanja, pa se vole javiti posljednjeg dana da bi došli na moj koncert, kada više nema mjesta ni za čačkalicu na mome koncertu, i žele doći do svoje ulaznice. Tu se i rasprodani koncert pretvara u problem. Mi smo ovdje, moram reći na našim balkanskim prostorima, navikli ljude, na jako puno besplatnih ulaznica. To u jednom Londonu i evropskim metropolama nije slučaj. Tamo je privilegija uopće imati priliku kupiti ulaznicu za jedan veliki i važan koncert.
Vaš novi singl „1000 ljudi” govori o ljubavi, mnoge Vaše pjesme govore o ljubavi, kome posvećujete pjesme? Imate li svoju muzu?
– Da, sve su pjesme više manje pisane o ljubavi, čitava je umjetnost kroz povijest posvećena ljubavi – muzika, ali i slikarstvo, filmska umjetnost, pa i arhitektura uostalom. Još u Staroj Grčkoj i za vrijeme Rimskog carstva, umjetnost se vrlo često oslanjala na inspiraciju koja se crpila iz ljubavi i ljepote muških i ženskih tijela. Tako da to nije neobično da je i meni ljubav muza, a 98 posto svjetske muzike govori o ljubavi. Ja sam u svojim pjesmama i na sceni samo neko ko jako dobro prenosi te emocije.
Osoba ste za koju se ne vežu skandali. Cijela vaša dugogodišnja karijera utemeljena je na dobroj muzici, kako Vam je to uspjelo?
– Uspjelo mi je u posljednje vrijeme samo tako što već dugo vremena nisam napravio nikakav skandal. A u vrijeme kada sam ja radio skandale u mlađim danima, žuta štampa nije imala tako razvijenu muskulaturu kao danas.
Zajedno s Tončijem Huljićem, Željkom Joksimovićem i Aleksandrom Kovač, početkom 2015. godine, bili ste člana žirija u svjetski poznatom muzičkom TV projektu “X Factor”. Koliko su ovakva takmičenja afirmativna za mlade pjevače, buduće zvijezde?
– Vidite to kad kažete, na kraju pitanja, buduće zvijezde, to je vrlo diskutabilno. Dok smo radili „X faktor”, uvijek sam govorio da se prava zvijezda krije negdje na parkingu. Čuva nečiji auto, ili možda guli krompire da bismo svi mi mogli ručati. Ili se ta buduća zvijezda krije među onima koji čiste scenu. Mora postojati jedna velika doza skromnosti u čovjeku, ako se u njemu krije pravi umjetnik. Međutim, naši su mladi sada odgojeni sasvim drugačije. Putevi razvitka mladih umjetnika su sasvim drugačiji nego nekada, danas je sve mnogo drugačije nego kada sam ja počinjao. To sam svim mladim ljudima i u X faktoru govorio. Sakupiti svoj bend, otići u podrum i vježbati, vježbati, vježbati i tek kada dobro ispečeš svoju muziku, izaći pred publiku. To je bilo u moje vrijeme. A ovako, samo izlaziti pred žiri, ja to ne bih nikada mogao.
Vaša karijera traje trideset godina, no ono što je specifično jeste da se niste libili promijeniti muzički stil.
– Ako se mijenjaš, onda i opstaješ. Ako ostaješ turobno uhvaćen u samo jedan muzički stil, tada počinješ vrlo brzo biti staromodan. To je u karijeri normalno, prihvaćati nove smjerove i tendencije u muzici i prilagođavati se tržištu slušane muzike.
Koji je album Vaš omiljeni i koji po Vama najbolje opisuje Massima Savića?
– Meni je to „Sjaj u tami” iz 1983., jer je to moj prvi album. Tada sam prvi put osjetio čari studija, čari snimljene gitare, bubnjeva i naravno moga glasa. Morate znati da sam karijeru počeo kao gitarist, a ne pjevač. Tek je na snimanju prvog albuma odlučeno da budem pjevač i onaj koji će sve pjesme i otpjevati.
Karijeru ste počeli s bendom „Dorian Gray” u kojoj ste pjevali i svirali gitaru. Zašto ste se odlučili za solo karijeru?
– Zato jer mi se u jednom trenutku, kada sam se osjetio dosta napušten od svih, pojavio Zrinko Tutić, koji je predložio da radimo na jednoj lijepoj pjesmi koja se zvala „Zadnja noć”. Za tu pjesmu dobili smo nagradu za interpretaciju na tada poznatom festivalu Mesam u bivšoj državi. Nakon toga sam nastavio raditi sa Zrinkom, pa se dogodila pjesma „Samo jedan dan”, pa „Stranac u noći” i tako je sve korak po korak krenulo u mojoj solo karijeri. Ostalo je, nadam se, povijest.
Šta je s ostalim članovima benda? Da li ste nekada razmišljali o ponovnom okupljanju?
– Ne znam zaista šta rade, nismo u kontaktu. Nekoliko puta sam, istina, razmišljao o ponovnom okupljanju našeg benda, ali to vam je jako komplicirano, pošto svi živimo na raznim stranama svijeta.
Radili ste i sa EKV-om čitav jedan album, kako pamtite saradnju s tim kultnim bendom?
– Danas je pamtim po tome što smo u to vrijeme bili vrlo nestašni i vrlo kreativni. Bili smo mladi. Bili smo ludi! Potpuno predani onome što radimo, međutim, takva je u to vrijeme bila i sveopća atmosfera u društvu. Šund tada još nije uzeo velikoga maha i bilo je zaista dosta prostora za umjetnost i kreativnost.
Niste se libili priznati ni da ste tih osamdesetih eksperimentirali s drogom, kako ste uspjeli svoj život vratiti na pravi kolosijek?
– Da, nikada se nisam libio komentirati taj period. Ali, vratio sam se na pravi kolosijek. Pomoću ribe, blitve i krumpira! (smijeh)
Kakav je Massimo kada nije na sceni pred publikom? Kakav je otac, suprug?
– Ja sam osoba koja je, prije svega, vrlo privržena svojoj obitelji, mom psu, a kakav sam otac i suprug, to ćete morati pitati moje dvije cure, nadam se da sam u svemu dobar.
U braku ste 25 godina, kako ste uspjeli očuvati bračnu zajednicu, budući da ste regionalna zvijezda, često odsustvujete od kuće, a imate i mnogo ženskih fanova?
– Gledajte, čovjek u svom životu ima izbor. Ja sam neko ko prenosi emociju. Nisam sex simbol niti sam ikada to poželio biti. Teško mi ljudi prilaze, pa i žene. Malo me se i boje zbog toga. To možda nije ni loše. Ali ja sam na kraju, unatoč svemu bio i jesam, jedna sasvim normalna osoba. Lako je i s ovakvom karijerom očuvati brak, ako ti je u tom braku dobro.
Da li je supruga ljubomorna?
– Nije! Nisam nikada kod nje osjetio ljubomoru. Jer joj nisam davao razlog da bude ljubomorna.
Kako se iskupite supruzi kada nešto zabrljate?
– Ne brljam nikada! A nedavno sam joj se i za potencijalno loše situacije iskupio jednim divnim poklonom za 25 godina braka, koje smo nedavno proslavili!
Čime se bavi Vaša 25-godišnja kćerka Mirna? Koliko je talentirana za muziku?
– Moja Mirna je urednica i voditeljica na Radiju Enter u Zagrebu, ima svoju emisiju. Gradi karijeru prema svojim afinitetima i sasvim se dobro snalazi sama. Mirna ima divnog momka, s kojim živi odvojeno od nas i finansijski su oboje već samostalni. A ja bih je zajedno sa svojom suprugom uvijek podržao u svim njenim odabirima.