Bez tabua

Zaručnik me ostavio pred samo vjenčanje, na tabletama sam, ne pomažu mi; kako da se trgnem iz sivila? by dr. Vahida Djedović

„Prije nekoliko mjeseci prekinula sam četverogodišnju vezu. Zapravo, vjerenik me je ostavio pred samo vjenčanje. Od tada sam postala bezvoljna i posjetila sam psihijatra. On mi je dijagnostikovao srednje tešku depresivnu epizodu. Dao mi je neke antidepresive i rekao da mislim pozitivno, ali od tada mi je samo gore. Na bolovanju sam i po cijeli dan spavam i drogiram se tim tabletama. Za sedam dana dobila sam pet kilograma. Ne znam kako dalje. Vidim da mi lijekovi očigledno ne pomažu, a ne želim da život prespavam. Želim da živim, ali kako da se trgnem iz ovog sivila?“



Svakodnevno se možemo uvjeriti kako farmako-industrije više ne rade u korist čovječanstva, nego rade kako bi ostvarile što veći profit. Izmišljaju razne bolesti, a u skladu s tim izmišljaju i farmakoterapiju koja košta mnogo novca. A i zdravlja.

Navodim samo neke od potencijalnih mentalnih bolesti, koje bi se mogle uvrstiti u međunarodnu klasifikaciju bolesti: “bijes djece starosti do dvije godine”, “prejedanje”, “blaga anksiozna depresija”, “sindrom rizika od psihoze” i “poremećaj neregulisane naravi”. Stidljivost, tugovanje, ekscentrično ponašanje, također su na spisku da se uvrste u mentalne poremećaje.

Američko udruženje psihijatara koje izdaje ovu klasifikaciju bolesti opisuje simptome i druge kriterije za dijagnostiku ovih bolesti.

U skladu s ovim, skoro da ćemo svi imati po neko mentalno oboljenje, te da ćemo morati piti lijekove koje napravi farmaceutska mafija. Međutim, ako nam farmakoterapija ne može pomoći, postavlja se pitanje, koja je to terapija od koje ćemo imati koristi?

Lijek Prozac, prije nekoliko godina bio je jedan od najpopularnijih antidepresiva, nakon istraživanja, djelovao je u oko 80 posto populacije. Rekli bismo da je to dobar lijek, ali ako znamo podatak da je istovremeno kod 60 posto ljudi također došlo do poboljšanja koji su uzimali placebo, (lažni proizvod koji ne sadrži ljekovite tvari s farmaceutskim učinkom), onda Prozac i nije tako dobar lijek, jer djeluje u samo 20 posto populacije.

Zato je rad na sebi terapija budućnosti, a najbolji način rada je psihoterapija. To preporučujem i Vama.

Šta podrazumijeva rad na sebi?

U današnje vrijeme, kada se sve svelo na novac, rad na sebi često dobija druge dimenzije. Danas imamo popularne životne trenere ili life coacheve i samoprozvane gurue koji nas uče kako da živimo. Zanimljivo je da oni nude samo pozitivan način razmišljanja, a „diplomu“ steknu za jedan vikend. U najboljem slučaju, dva. Dakle, kad ste tužni, oni vam kažu da zanemarite tugu i da budete sretni. Međutim, tuga nam je i data da lakše prevaziđemo životne nedaće i, zanemarivanje tuge, u takvim situacijama, može imati više štete nego koristi.

Vi ste sada tužni i to je uredu. Uredu je da tugujete nakon životnih teškoća i uredu je da pustite tugu da izađe, kako biste nastavili dalje.

A rad na sebi, zaista podrazumijeva rad i svi koji su prošli psihoteraiju, znaju kako je ovo težak posao.

Što prije krenete, prije ćete stići do vrha. Do samospoznaje.

 Nastojte što više raditi na svojim unutrašnjim vrijednostima, odnosno prihvatite sebe takvima kakvi jeste,  ne pretvarajte se, ne gledajte na tuđa mišljenja i nametnute društvene vrijednosti. Jedino ako sebe prihvate kao takvu, možete znati šta nije dobro i težiti da to promijenite.  U skladu s vlastitim vrijednostima  pronađite neki cilj koji će Vas ispunjavati.

Vi, sigurno imate mnogo vrijednosti i okrenite se tome. Okružite se prijateljima i radite nešto što Vas čini sretnom.

Rad na sebi je kao kad se želite popeti na najviši planinski vrh. Dug i težak. Zato mnogi odustaju. Ali, na taj vrh se možete popeti i helikopterom i, ostat ćete isti. Put je mnogo interesantniji od cilja. Put je ono što vas mijenja.

Razmislite o tome koliko ste tu za druge i šta možete dati drugima. Ne možemo se pozdraviti skupljenom šakom, nego samo ispruženom. Dakle, šta je to što možemo pružiti drugima.

 Ako smo društvena bića, to znači da treba da budemo okrenuti drugima, da služimo drugima, da nahranimo neka gladna usta, da pomognemo čovjeku u nevolji. To su one naše istinske vrijednosti koje su u nama, to je naš integritet i on nema cijenu. Ne odustajemo od njega, čak i po cijenu da će nam se smijati i kazniti nas. Jer, prave ljudske vrijednosti nisu na prodaju. I ne mogu se kupiti.

Zato, ako slučajno čujete da Vam neko kaže da pjevate, a Vi biste plakali, i ako Vas uvjere da je to dobro za Vas, Vi zaista možete početi da pjevate, ali ta pjesma neće biti iz Vašeg srca, nego iz Vašeg mozga.  Jer, mozak bi mogao još da živi, čak i kada srce stane. Ali, ljudsko tijelo ne može da živi bez otkucaja srca.