Nekad je pravi Bosanac mor’o znat’ sve. Nije bilo k’o danas samo odvrni-zavrni sijalicu, odvrni-zavrni osigurač. Jok
Danas muška ni za iladža. Da treba kap znoja pravoga Bosanca da se hastu izliječi, lijeka ne bi našli. Bolesnik bi se s dušom namah rastavio.
Nekad je pravi Bosanac mor’o znat’ sve. Nije ti prije u u Bosni bilo neka ga, ne diraj ga, nek spava, jok…Nije bilo k’o danas odvrni-zavrni sijalicu, odvrni-zavrni osigurač. Jok. Nego upregni ga k’o vola. Pravi je Bosanac mor’o znat’ sve…, i zidat’ kuću i pritisak u cijevima uzdurisat’, i šalovat’, i apsungovat’ i drikere zakačit’, i vudlovat cincilatore i oluke ispravit’ i vakumirat’ kadu i tesat, i nać’ fazu i nać’ nulu… Pravi Bosanac je mor’o znat’ sve. Brenerovat’, kalajisat’, gletovat’, burgijat’, lehemit’, kitovat’. A bogme i kurisavat’.
A danas? Danas ti je, što bi moja strina Šerifa rekla, sve gluho bilo i naopako. Eto nekidan čujem komšinicu sa sinom priča: Ne’š ti majkici svojoj radit’ za 1.300 maraka neto, plus topli obrok, plus karta. Jok. Davat će tebi majkica, ko što ti je i dosad davala 3.000 neto, plus topli obrok, plus karta. Ha ja. Nisam te ja rodila da se patiš! I da te tamo neko bez škole handri. A ti si, sine moj, sa svoja tri razreda trgovačke, svugdje prispio!
Aha, prispio si, eto, Angela vapi za tobom. Eno je sva pomodrila od popunjavanja formulara za svakog ‘vakog Bosanca.
Danas sve junaci nikom ponikoše…, na riječima, u ogledalu i na malim ekranima. Uživo, taj akcioni film nećemo gledati. Nema više Spartaka. Umro! A i naživio se – što jest-jest. Nema ni Tarzana, pojeli ga pokemoni. Nema ni Zmaja od Bosne. Povališe ga sitne duše. Nema vala ni zmajića, da se barem hudo žensko ima čemu nadat’. Ostade nam samo ono spadalo – onaj omnipotentni Zmaj od Šipova. I ova naša domaća Končita. Spade Bosanac na dva slova. Na hatrlovinu i tetkicu. Na oficira i džentlmena, sudeći prema ovim favoritima s javne scene, treba smjesta da zaboravimo.
Nema više junaka vatrenog srca.
Nema Gazi Husrev-bega. Ratnika i romantika. On je jednu volio i Bogu se molio. S njom ni roda ni poroda im’o nije i nikad drugu tražio nije. Svoj je mal podijelio i hajrate ostavio i nikad ga vlast nije zatresla k’o gnojna groznica. Zato je bio i ostao posljednji bosanski junak i romantik.
Zato se njemu danas obraćam i dozivam pravoga muškarca, da se mane lažnijeh mišića iz teretane i uhvati se vjekovnog mošus lova na jarebice slasne. A ne da se plaha srna u bijelog očnjaka mora pretvarat’ i muško po vas butum dan izigravat’.
U to ime evo i poeme:
Balada o mušku nekad i sad
Gazi Husrev-beže,
Ti u zemlju davno leže,
I ostavi Bosnu bez junaka i bez pravijeh muškijeh glava
Patimo se, dragi Beže, već pet stotina dugijeh godina,
Bez stiska muške ruke i junaka bez po muke
Ustani, ustani, Beže, nek današnje muškinje mjesto tebe leže,
Kad već neće ni prstom da mrdnu
Da barem zadobiju jednu ranu grdnu
To mlitavo, to tunjavo, to lohotno, to čemerno
Sve pod materine skute ponosno stalo
To ništa od sebe žensku ne bi dalo!
To brije svoja pileća prsa i od ženskinja haljine nosa
I štrafta čaršijom nakinđuren bez imalo muškog ponosa!
Dok mu žena u odboru k’o poglavica sjedi
On skrušeno i pažljivo bebi guzu redi
Nekad je on iš’o u pohode i s plijenom se vrać’o
A sad žena sjedi u kafanu do gluhijeh doba, braćo
Nekad je bio muž, lovac i brat
A danas ne zna sam ni srat’!
Nekad se falio da dan započinje bez sve ijednog skleka,
A danas on nju pred kabinom što se danas fitingrum zove pet sahata čeka!
Nekad su ga svi u gradu s poštovanjem zvali “Diko”
A danas se raji ne javlja na telefon jer mora da gura kolica “Čiko”
U njima mali astronaut u skafanderu skupom vrišti na sav glas
A kolica šesto osam eura na totalnom sniženju, pravi spas!
Nekad je mog’o svašta sa strane taknut’
Sad ga ona locira mobitelom i ne da mu nigdje maknut’
Prijepodne Valdorf-Adolf škola, poslijepodne Monteseri,
Vuče maksume po vazdan da svoju ženu uveseli!
Jer ona hoće da se šepuri u društvu elite
A njemu hudniku ne ostanu ni dvije marke za frtalj pite!
Oni školuju djecu da sve sutra umiju
Pa se poslije na svom jeziku ne razumiju!
Nekad je bio vedar, drag i čio
A danas ni svojoj majci nije mio
I bogme nigdje nije ni prispio
Gazi Husrev-beže,
Ti si bio drčan i kurčevit,
A ovo se danas sve može jednom rukom prebit’!
Muško danas talašika prava
Zbog takvijeh ostvarenih ženskijeh prava
Žene danas malo-malo pa zaboli glava,
Ha ja!