Nema ti šera do šera – kazivala bi nana moje dobre prijateljice, gledajući u nas dvije netremice svojim bistrim očima i dodavala: – Ženskog šera. Tamo gdje se u muškinje žensko uplete, taj ženski šer, tu trava više ne raste.
Naravno da nismo razumijevale tada šta nam je dobra i mudra starica poručivala ovom svojom bisernom niskom riječi, ali kad vas godine samelju kao motokultivator i rasitne kao freza tvrdu crnicu te od nje naprave sitastu zemlju za plahe lijehe, tad ti se sve samo kaže.
Nama se svima samo kazalo kad nam se prije neki dan ukazao senzacionalni video s posljednjeg derneka pod Coronom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Ispisivalo se sve i svašta, pljuštali otkazi i pokajanja, ponaplaćivale kazne, razvikivalo se na sva zvona o tom ludom i nepromišljenom potezu „19 nemilosrdnih gadova“, kukalo i osuđivalo. Nema šta se nismo naslušali, nema kakve teorije nisu padale, izmišljalo se, zavjere ispod tepiha izvlačile – ukratko, bio je to Corona cirkus s akrobatskim strmoglavom, pjevanjem i pucanjem.
Malo se pjevalo, mnogo se strmoglavljivalo, a najviše su pucale karijere.
Ipak, jedna perspektiva iz ovog pijanog kaleidoskopa ostala je mnogo zamagljena. Među tih 19 otpadnika nalazila se i jedna žena.
Jedna pjevačica.
Ona je tipični ženski šer. Sama međ’ 18 jajara. Ona jedna, njih osamnaest. Jasno k’o dan – Ženski šer prve klase.
Ona sama povaljala osamnaest „muškotira“ ( skr. za muški otirač). Šta su drugo neg’ muški otirači? Otrala ih Slađa k’o halinsku krpu.
Tamo gdje dođe ženski šer, tu padaju i nesalomivi. Nema tog derneka kojeg žensko ne može rasturit’. Nema te ljubavi koju ženski šer neće slomiti. Nema tog muškarca koji joj može odoljet’. Nema tih vrata koje ona neće provalit’ i tog srca kojeg neće otključat’. Nema tog novčanika kojeg neće olakšat’ i familije koju, ako hoće, neće rasturit’.
Jer, šta je to taj, da prostiš, ženski šer?
To znači da joj niko ne može u kraj stati. Vidiš odmah na djetetu dok je još curica u šta će se pretvorit’ kad nabije koju godinicu više i koji haljetak manje.
Pustiš je ispred kuće da se igra s drugaricama, ona se u čas nađe u petoj mahali. Nešto je vuče tamo gdje je drugačije, pa to ti je. Baš k’o iz crtića je, vidi šarenog leptira i ode za njim k’o zabelesana. A sve od puke ženske znatiželje da joj nešto ne promakne.
Ne zato što je rasijana ili sanjarka, jok – samo da joj nešto ne promakne.
Da se nešto ne dogodi dok ona nije tu.
Da bude u epicentru zbivanja i da bude osa oko koje se svi okreću.
To je takav profil, japija, karakter. Ona i kao mala drugaricama nameće svoju pamet a igra se više s dječacima. Njima milo što su dobili svoju maskotu, a ona ih, ustvari, okreće oko malog prsta.
Kao djevojka postaje prava mustra. Nosi u sebi tu prirođenu luckastost i radoznalost, a vještinu zavođenja i manipulacije muškom prirodom dobro iskuje.
Obično takvi šerovi izrastu u rasne ljepotice ili dobro uvjere okolinu da su mačke, pa sve te svoje atribute iskoriste da dobiju šta i koga žele. Ma u đavla se pretvore ako nešto hoće.
Uz to ide i doza mangupluka i pogled nevinašceta i eto opisa prave šer djevojke.
E, ova jedna među ovih osamnaest „muškotira“ prava je šer hanuma. Opčarala ih dok okom trepneš.
Gdje se ona pojavi tu, kako nana reče, trava ne raste.
I fakat nije narasla trava, vidjeli smo to iz afere „Dernek kod Juke“. Ali je zato narast’o korov.
I dok svi udaraju po ovoj osamnaestorici koronabrejkera, ženski šer je svoje istjer’o.
Prvo, došla je – valjda je bila pozvana na ovaj ramazanski akšamluk, nema veze što nema tu kakvo drugo žensko, nema veze što slavljenik nije poveo svoju hanumu, nema veze što se niko od tih estradnih i biznis jajara nije pojavio sa svojom (ne)suđenicom.
Važno je da je došla Ona. Jer njojzi niko do koljena nije. Ona je Jedna i Jedina. (doduše, na ovoj našoj ogrizak-estradi koja je plitka k’o lokva na asfaltu, možda i jeste).
I malo joj to, malo je što je Sunce oko kojeg se okreću ove male nevažne spermatozoid- planetice, koje bi nestale kada bi se Gospođa Sunce samo na pet sekundi okrenula u drugom pravcu, nego treba to da vas dunjaluk vidi.
I onda naša Šer pali kamericu na „live“, da sav svijet dobije direktni izvještaj ko su ti koji mogu da derneče dok drugi od živčanluka jedu nokte u izolaciji. Ko je ta crna elita?!
Pali, jer to treba i da se vidi.
Jer, kakvo je to zabranjeno sijelo ako ga niko ne prekrši, kakav je to tajni dernek ako ga niko ne vidi?!
Isto k’o da si odradio ferarija i držiš ga zaključanog. Uđeš u njega sa ženom i djecom, palite sva svjetla u garaži a ne izađete na cestu!? Nema logike.
Znači, treba narod da ih gleda i sluša, guta sline od zavisti i da nazor lajka.
Jer Oni su povlaštena kasta. Oni mogu sve što drugi ne mogu.
E, to je ta naša crna elita. To je tih 19 jahača apokalipse – čija se pika.
Svi su tu, od političara do doktora, dekana i bizmmmmismena, razbijača i estradnjaka svih žanrova, stranačkih uhljeba i svirača.
I među njima. Ona. Kraljica Derneka.
Ne, ne… nije ova plavuša, po stereotipu, plava i glupa. Možda malo nesmotrena ili popila pa je nosa. Jok. Ona je Šer. Ona uvijek uzima šta hoće i daje koliko hoće. Ona je snimila najpopularniji uradak kod nas i šire i mnogo šire. Njoj ne treba neki drugi, kao njezinim kolegicama.
Svima im je jednim snimkom došla glave. Dok ih snima, „muškotiri“ se klebeću, k’o bekani bleje u prelijepo žensko i njene „k’o Dunav ljubi nebo“ oči i kao da kameru ne vide. Svi bi da su njeni Ričardi Lavljeg srca. Omađijani, opsihireni, začarani…Svi na snimku sijaju k’o stara ishrndana ali friško okalaisana tepsija.
Sve naki macani, cacani, facani. A razbuca ih sve Slađa k’o novinu, padoše k’o mušrici na Bedru.
I niko joj od „muškotira“ zahaterio nije.
Šer je to, kažem vam ja.
Ne priča nana džaba: Čuvaj se ženskog šera.
Samo se nana dobro zeznula, pričala ženskinju.