Od svih ovih babaroga, TV vračara i sihirbazameni je najsimpatičniji onaj Milan Tarot. Šprdo se sa svima pa i sa sobom. Klovn s bujnom maštom. On je pravio šou, a ovi drugi prave pare
Postoje zanimanja da ti pamet stane. Popularna pravo. I unosna. A niko te ne pita šta imaš od škole. Od škole možeš da imaš,naprimjer, samo đačku knjižicu četvrtog osnovne i šestar.
Neki osim šestara imaju još i visak. Ne priječi. To je dodatna oprema. A neki pridodaju i kuglu. Kugla je zgodna, ako je staklena i iz nje izlazi neka obojena para, ili ako se u njoj vide sva sazviježđa nebeska. To su predmeti koji se koriste manje-više od petog do osmog razreda na časovima OTA (za one mlađe, opštetehničkog obrazovanja u onom starom sistemu).
E, ko ima tih nekoliko predmeta, dobru volju, voli pare i ne smetaju mu pred kućom ili na telefonu ljudi koji stalno jadikuju, e taj radi poso koji jedan moj dobar jaran zove BABAROGA DŽOB.
Pretpostavljate, to su ovi moderni sihirbazi koji ti kroz televiziju ulaze u kuću i svijet u potrebi prave svojim lahkim žrtvama. Namnožili su seko bakterije.
Vazda ih je bilo, sjećam se da se vječito po mahali šuškalo kod koje se vračare ide za porod, ko dobro saljeva stravu (to ko biva fakat koristi da ti splasne tegoba sa duše), ko istjeruje šejtana, džine i ostale pogančere iz paralelnog svijeta, ko gata u dlan, ko u karte, ko razbacuje grah i ostala zrnevlja iz bogatog poljoprivrednog kućnog hambara, kod kojeg se „priznatog“ hodže ide da ti zapiše, ko skida sihire, ko ih meće a ko se razmeće, ko ti otvara zvijezdu a ko čita sudbinu ha ti pogleda u čelendru, ko će ti otkriti lijek za boljku, ko najbolje tumači natalnu kartu i đe živi onaj koji ima odgovore a da nisi nijedno pitanje postavio.
I hejbetje još poslovnih aktivnosti tih babaroga, proricatelja sudbine, magova, astrofoliranata, sihirbaza, vračeva o kojima smo se naslušali milion tračeva.
E nekad je trebalo poduzet trud i napor, i doći do informacije gdje kakva onemoćala starica pravi ljubavne napitke od mišomora, zmijskog znoja, akrapovog otrova, dlake (može s bilo kojeg dijela tijela) tog (ne)suđenog i kakve kolomasti.
Sad ti ne treba ni teklič ni povjerljiva osoba ni mrkla noć.
Dovoljno je da imaš telku i omađijan si.
I kroz nju ti ulaze sve same BABAROGE! Nakon ponoći, a na nekim kanalima i ranije, ha se završi trista četrnaesta epizoda turske serije u kojoj se siroti Kerim pet puta samoubiva, ali mu srećkoviću ne polazi od ruke jer ga Fatmagul ne voli, a ustvari ona njega voli, ali je začarana i to ne zna, pa ga mrzi i voli drugoga, a on ne zna da je ona začarana pa odlazi kod iste vračare koja je nju začarala da sad njemu pripremi taj sevdah-himber koji će joj on kroz pipetu kanut u čuveni turski „appletea u refuzi“ koji je ona sama sebi pripremila jer ima problema s nadutošću, svako malo žličica je zaboli.
I tako s jedne babaroge gotovo neprimjetno vas taj svjetski programski urednik uvodi u carstvo vidovitih džemila, spasenija, vangi i vangelica, milana tarota, azira koje gledaju u kašike, alija iscjeljitelja, itd., itd. Sve su to sami biznis magovikoji prodaju maglu, smog, laž i pokoju hamajliju.
Ma ide poso brzinom Šumaherovog bolida. Sihirbazi se miluju po bradi i pričaju tralala priču.
Evo ovako otprilike: – Vidim, ne trebate mi ništa reći. U vašoj kući ima mnogo crne magije. Jedna ženska osoba duge crne kose je navraćala i podmetnula vam u kuću jedan zamotuljak. I više nikom ne ide dobro. Je li tako?
- Pa ja sam baš mislila da vas upitam kad će mi se sin oženiti, još nije a četrdeset mu je.
- I ne može, bit će sve gore dok se ne ukloni ta crna magija.
- Pa kako ću je ukloniti, možete li mi vi pomoći?
- Naravno, ništa se ne sekirajte, gospođo. Mnogi čekaju na liniji, vi se javite poslije programa.
A onaj ko je u potrebi, on se fata za slamku, visak i šatrologiju. Lakovjerna domaćica nazove poslije programa i ide ozbiljno udaranje po ušima.
Kaže mi jedan šaner s čaršije: – Bio sam kod Vidovite Džemile. Kod nje ti je ko kod Tita u raju. Žena napravila bastion od kuće – vila ograđena kineskim zidom, ko da u njoj živi kneginja od Monaka, a ne švrakinselska gatara. A kad uđeš u avliju, s desne strane te dočeka vozni park, blješti sve od novih tipa. Čuva je obezbjeđenje, a motaju se oko kuće oni hahari s periferije što ih Džemila pošalje u granap po cigare, a ustvari da razaberu ko je ko. Informacija je zlato. Nema šta, razradila žena sve u tančine. Ja sam bio u pratnji moje tetične budaletine, ništa joj nije, ali 35. joj i eto nije se udala, hoće li se udat, hoće li rodit, za koga će. Eto voljela bi ona stranca, naši su joj sve naki pendavi a ona visoka i eto te nebuloze. Dok se uđe kod vidovnjakinje u halvat, to se nasjediš u nekom hodniku s kristalnim prizmama. Tvoja faca u prizmi se rastavlja i sastavlja, ti si sav u nakimtrokutićima. Izađe Džemila i ovu moju prozva imenom: „Dženana uđi, hajde mila“. Dženana me pogleda upitno ko biva jesam li ja reko ime, jer ona nije, ja odmahnem glavom. Tu ova moja učvrsti povjerenje u njene moći.
Da ne dužim, Džemila joj pročitala problem na čehri. Od A do Ž. Prorekla joj visokog, markantnog plavušana iz Evrope, sa Sjevera. I naravno uguralo joj cjenovnik u ruke. Tarifa: sitnica.
Ida dođe ako ne bude tako kao što je rekla. A ako bude – do nje je, hoće li joj šta na kafu ostavit.
Pošteno.
Prošlo od toga petnaest godina, i do danas je Dženana neudata.
Lijepe Ciganke gatare gdje nestaše? Za deset deka kafe avlija ti puna smijeha. I pjesme, i vriske umazane dječurlije. A sad ih niđe…Kakva je ovo neuzubillah sila, ustuknuše valjda i one pred ovim profi vračarama.
…….
Babarogama su nas plašili kad smo bili djeca. Nismo ni znali šta su. A sada znamo. I opet im vjerujemo.