Olakšan: Priča o čovjeku i negovoj trlemi

Piše: Indira Kučuk Sorguč

 Nema, kažu, ništa ljepše nego kad se čovjek olakša. Olakšat se može na razne načine, al da se možeš osjećat olakšan kad te izbunare, to još nisam čula. Dosad

Ovo je priča o čovjeku i negovoj trlemi. Šta je to trlema? E to ti je kad te spoprnjaju naki trnci, iznutra ti vruće a temperature nemaš. Pipaš se ko unezvjeren, ali gdje god da pipneš ti si u normali. E možda sad negdje imaš viška, negdje možda manjka – ali to je priča za ove anamoanatome. Jedan naš, pod tom trlemom krenuo na put. I gdje će – šta će, povede jarana sa sobom, kaže:

– Hajde, uzmi slobodne dane pa da spucamo do Rijeke, prijatelj mi nudi apartman da se malo opustimo, sve me naka trlema fata. A onda ćemo za Veneciju, nisam nikad bio. To nam je „pisofkejk“. Malo gondole, malo muzeji, Kazanova, dvorci, jutarnja kafina na Markovom trgu… Ha, šta veliš? Ja ću ovo sve regulisat. Treba mi da se maknem odavde.

Ovom ne bi mrsko, guzovača je vazda bila i ostala zakon, i odrediše dan. Petak. Trinaesti. Ha je on došo pred njegovu zgradu, utrpaše se, a brižna mati mu mahnu s prozora. Malo je duže trajalo to mahanje, al mati ko mati – pomisliše obojica.

– Napunio sam do vrha – reče mu partner u ovoj putešestviji.

Krenuše na Bosansku Gradišku, pa će izać na autoput za Zagreb a onda za Rijeku.Cijelim putem ovaj „trlemaš“ nije ni pet rečenica progovorio. Nakav napet i ukočen sjedio s desnom rukom na rukohvatu i grimasom Gumifleksa. Ko da mu se blato stvrdnulo na licu. Jaran probo sa šalama, komentarima, upalio njihovu ziku, al ovaj se malo promeškolji i opet isto. Zaustaviše se na pumpi tik pred granicu da dopune gorivo, kupe kafu i nastave. Kako su malo pomakli auto da ne smeta drugima, imaju šta i vidjet, iza auta ostala crna fleka. Gorivo procurilo. Zavirivali su se i jedan i drugi pod auto, pa jel mu nešto, nije mu ništa. Jel probilo rezervoar il je samo višak prošo… Zabrinutost je trajala dok jaran nije prekratio:

– Nastavljamo. Nismo u nedodžiji.

Ovaj je tek sad zamuko. Koliko je stražnjicom pritisnuo sjedalo, poslije putovanja se tu koža izlizala i poblijedila ko i on. Al ne lezi vraže. Samo što su se primakli autoputu krene pištat nešto u autu. Signal za gepek. Vozač nastavlja. Pa opet za deset minuta. Oni piče i dalje, ne da se vozač. Al pišti. Uporno. Sad na pet minuta. Pa na minutu. Pa se u neka doba upališe sve moguće lampice. Auto ozbiljno gubi snagu. Noć uveliko pala. Blizu su Delnica.

– Moram zaustavit auto – sve je otkazalo. Šta je ovo, Bože dragi?! – strah i nevjerica.

Zaustaviše negdje u tom mraku, nazvaše vučnu službu i tog prijatelja u Rijeku. Noćna mora se dobro završila. Ušli su apartman, najeli se i legli. Sutra javljaju iz servisa da je otišo alternator i da moraju original dopremit iz Karlovca i trebat će im, pošto je vikend, 2-3 dana za to.

– A ja planiro u Veneciju, to mi je životni san – promrmlja trlemaš.

– Pa idemo busom, ako ti se ide – šta ima veze – odobrovolji ga jaran.

I tako dođu u Veneciju, u taj mahniti mašer svijeta, od kojeg se ne vidi ni kultura, ni kanal, ni trg. Jedva nađoše hotel koji im je bio pred nosem. Kad su se refreširali, ovom trlemašu kao da se razdanilo, kaže:

– Hajmo u Muzej, da vidimo onaj zatvor iz kojeg je Kazanova pobjego opet u naručje jedne žene.

– Hajmo – saglasi se jaran na prvu.

I oni u Duždevu palaču. To gledali, to se oduševljavali onim freskama golaća i razuzdanih mletačkih kurtizana, ko vele za sto eura kolko su platili ulaz, najbolje i ne izlazit! Dođoše do postavke Ticijanovih djela.

– Vidi, Ticijan, uđimo – ovaj će trlemaš sad već raspoloženiji baš ko da je veliki ljubitelj umjetnina.

Šunjali su se po onom mraku od platna do platna, divili se. On upalio blic na mobitelu i prišunjo se nekoj slici što izaziva požudu, kad:

– Ser, pliz, turnof lajt. No fotos.

– Blic, isključi blic – prevede mu jaran.

Izađoše na svjetlo omamljeni putenošću prizora sa slika, i onda će pobjedonosno trlemaš:

– E sad idemo u zatvor!

Ubrzaše korake i uđoše u Piombi, uhvatiše se za rešetke prozora koji je gledao na Most uzdaha, baš ko zatvorenici koji čeznu za slobodom.

– Ah, slavni Kazanova je i odavde uspio pobjeći i preko Mosta uzdaha jednoj od brojnih ljubavnica doći – sjetno će.

Konačno izađoše. Žedni i gladni sjedoše u prvi restoran. I dok su naručivali, trlemaš za torbu da izvadi naočale:

– A,aaaa – nema mi novčanika! – frapiran uzviknu.

– Pogledaj malo bolje, kolka ti je tašnetina, tu je negdje.

– Nema, bogami ga nema – zarovio se. Nema ga. Ja sam izbunaren!

Odvrtali su filmove gdje je on mogo spustit novčanik, ali bilo je jasno. U onom mraku dok su pihlili u Ticijanove gologuzanke, vješti džeparoš je pred sobom imao lahak plijen. Sve što je ponio bilo je u tom novčaniku, od keša do kartica. I sve je zijanio.

Nakon svega izvalio je antologijski komentar:

– Ja se sad osjećam olakšan.

I bio je. I figurativno i doslovno. Uzdahnuo je na Mostu uzdaha i prvim busom natrag.

Ali, tu nije kraj. Na stanici, dok su čekali onaj Flix bus, koja, ustvari, nije stanica nego parking bez ikakvog obilježja (Talijani su nemarni ko i mi), sjedoše na neku betonsku klupu da nešto prezalogaje. Ko zadnji futavci s dva poluprazna sendviča (dvije tanke kriške hljeba i list trapista). Ovaj trlemaš gurnuo pod njih jaknu da im ne nazebe vitalni organ. Samo što su prožvakali eto ti busa. Diže se ovaj njegov jaran da provjeri jel njihov. I ostade u busu, mahnu mu da dođe. I ovaj uleti,utom bus i krenu. Taman su se počeli zezat s onim „olakšan“, kad će „olakšani“:

– Jooooj, meni ostala jakna na klupi!!!

Moglo bi se reći da je to bilo treće i da će se na trećem zaustavit. Utom vozač autobusa uze mikrofon. Njegove prve riječi su bile:

– Atancccioneeee, Atancccioneeee…

NAPOMENA: Ono kad je mati duže mahala, to je zato što je vidjela da mu je gorivo procurilo.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti