Neslana šala

Piše: Indira Kučuk Sorguč

Ima jedna klika u našoj čaršiji kojoj naumpadaju razne podvale i ujdurme. Sastanu se njih pet-šest i namišljaju kakav će zajeb kome složiti i kakvu igranku namjestiti. Tako su se nedavno našli  ‘nako, da popiju koju bez ikakvih pretenzija i prokenčijaju o biznisu koji im, hvala Bogu, dobro ide, ali im se iznenada otvorio prostor za pasjaluk dostojan „Mućki“

Bila je lijepa zvjezdana noć, vidjelo se u jedanaest sati ko pred akšam ljeti. Šeki, Kirbe i Fićo brstili su svoju mezu i potezali viceve iz malog mozga koje su svi makar jednom čuli, kad utom Šeki, najmaštovitiji među njima, provali da Kirbe ima deluks upaljač.

-Divi upaljača kod Kirbauuaaa, izgleda opasno skup. Đe si ga nabavio? – otezo je.

– Zet mi ga poklonio. On je strastveni kolekcionar, lud je za antikvitetima, sve skuplja. Od findžana do porculana. Nema šta nema, prelamaju mu se i podrum i tavan.

– De da ga bolje vidim – pokupi ga ispred Kirbeta, osmotri sa svake strane i zadrža se na pečatu i natpisu ugraviranom na dnu, pa ga pokaza znatiželjnom Fići: – Ovo nije za odbacit. Vidite, piše DUNHILL (naglašavo je slovo za slovom) – DANHIL, pozlaćen, starinski… Mogo bi se prodat pod zlatni – šeretski namignu Kirbetu, koji mu je odmah pročito nakanu.

I tad se u glavama ovih prepredenjaka rodila luda zamisao da Kirbetovog zeta dignu na trehu i uvjere ga da upaljač basnoslovno vrijedi.

– Hajde da se malo poigramo s njim, poludjet će kad sazna da je najskuplju stvar iz svoje kolekcije poklonio…. – Šeki se našpenovo i samo čeka da starter pištoljem da znak da utrka počne, a to je Kirbe, ipak je njegov zet u pitanju.

– Ne znam je li pametno, on je toliko vruć za svaku stvar koju sakuplja, a čitav život čeka da ga pogodi veliki zgoditak, bojim se da će se opasno naljutit na mene – govorio je s oprezom, ali mu je gornja usna titrala u znak odobravanja cijelog postupka kojim se drugi namjerno dovodi u zabludu.

Nije trebalo mnogo da ga ovaj fakinski dvojac i ubijedi u ispravnost ideje. Dogovore se da Šekija predstave ko poznatog sarajevskog zlatara Sovića koji je ekspert i za zlato i za upaljače, a najveći ekspert je za zlatne upaljače. Kirbe će nazvat zeta i upoznati ga s činjenicom da upravo u njegovom društvu sjedi čuveni zlatar, koji se prosto frapirao kad je kod njega vidio upaljač, osmotrio ga svojim specijalnim okom, uzeo povećalo i pročitao marku i žig. A onda će Šeki, kojemu je na ramenu istetovirana zjenica, preuzeti operaciju.

– Halo, gospodine Zoka, ovdje zlatar Sović. Vidite, upravo držim u ruci ovaj upaljač za kojega odgovorno tvrdim da mu je pozlata od čistog 18-karatnog zlata. Da, pravilno ste me čuli – on je obložen zlatom. A, ako sam dobro vidio, marka upaljača je Danhil, spešijal limitid edišn Kensington. Prema mojoj slobodnoj procjeni, riječ je o limitiranom izdanju.

Ovaj s druge strane je umuko nekoliko sekundi, a onda progrco: – Mooo..žete li….., gos…podine zlatar, prooo…vjeriti..?

– Naravno, znam ljude, a imam kod sebe i neke stare kataloge, može se to provjeriti brzo, jer je riječ o izdanjima koja nisu serijske proizvodnje. Ako je to ono što mi se vrzma po glavi, onda ste vi veoma sretan čovjek. I vi i vaš zet.

– Aaaa – idalje je trokiro glas s druge strane žice. Aaaa, koliko… se ovakvi … primjerci… procjenjuju?

– Pa, čujte, mogao bi biti vrlo rijedak, možda ih je svega nekoliko u opticaju u cijelom svijetu. Na aukcijama se slični prodaju za 300-400 hiljada funti. Ali, ja ću vam sve provjeriti da budete načisto.

– Kad mi možete provjeriti to… Neću moći spavati iščekujući – reče konačno cijelu rečenicu.

– Gledat ću što prije. Možda uspijem i večeras. Evo vam sad zet.

Kada je Kirbe uzeo slušalicu, ova trojka samo što nije pukla od smijeha. Suzdržavali su se da ne izlete, isto kao muško kad sprema vjeridbu a svaki je dan s budućom vjerenicom.

– Evo vidiš šta ti je Sović rekao, čovjek je od struke. Upravo zove prijatelja u Londonu, poslao mu je sliku upaljača.

– Ne mogu da vjerujem… ali znao sam, znao sam da imam nešto vrijedno.

– Hajde sad ne misli na to, a mi ti se javimo. Pozdravi mi sekicu.

Nakon ono “tu-tu“ njih trojica se zakocenuše, dolijala lija.

– On sad ne može spavat, sto posto – Kirbe nastavi da doljeva informacije. – Jednom prilikom tražio je od mene mali klarinet koji sam kupio u Rimu i ostavio ga u garažu. A njemu se svidio i navalio na mene daj pa daj. I ja ga nađem i dadnem mu, a on meni: A gdje je kutijica? Nisam kutijicu mogo nać, ali sad znam šta ću, ha mu otkrijemo vrijednost upaljača, ja ću ga potapšat po ramenima i reći: „Nagradit ću te pravo za ovaj upaljač, našo sam ti kutijicu za klarinet!“ Ima da pukne ko balon.

I pošto se riba već upecala, oni su izbacivali kao iz topa arsenale maštovitih pasjaluka.

Dosjetili su se da od prijatelja lovatora posude glanc nov crveni ferari i da se dovezu pred njegovu kuću. Svirnuli bi mu da izađe i svečano bi mu Kirbe predao kutijicu za klarinet s riječima:

– Niko nema zeta ko ja. Hvala ti, Zoka. Kad bih ja provozo ferarija da mi nije tebe! Hajd sad ulazi, vodimo te na ručak!

I tako su se šprdali na račun lakovjernog ljubitelja starina, dok Kirbetu nije stigla poruka od sestre: – Šta si uradio ovom mom, evo oka ne može da sklopi. Nervozan ko zuca, pije kafu u jedan po po noći, puši i sve govori: – Znao sam, znao sam da imam nešto vrijedno. Samo da zlatar potvrdi… Hej, nije šala….. četristo hiljada funti to je milion eura… je li milion, koliko je… možda je milion maraka… Pa i da je manje…. Aman đe bi nam kraj bio…

– Vrijeme je Šeki da ga nazovemo, evo ga iščekuje ko optuženik presudu.

Kad ga je okrenuo, lažni zlatar Sović izabranim riječima potvrdi sumnju: – Ja sam razgovarao s dvojicom mojih prijatelja u Londonu i Amsterdamu, koji su mi rekli da su sačuvana svega tri takva upaljača u svijetu: jedan je izložen u Britiš muzeju, drugi je u kraljičinoj palati Kensington, a trećem se ne zna trag. Izradio ga je lično Alfred Danhil za kraljevsku dinastiju, kako bi kralj u osami mogao sam sebi pripaliti cigaretu. Moji prijatelji su mi potvrdili da je ovaj upaljač original i da je on upravo taj treći za kojeg se nije znalo gdje je. Dragi gospodine, ne mogu da vjerujem kakvu vrijednost držim u ruci!!! Koje ste vi blago od čovjeka da ovakvu vrijednost poklonite svome zetu. Čestitam!

Ovaj se tamo skamenio. Čuo se nekoliko puta u toku noći s Kirbetom. Žena je s njim presjedila tu dugu lažnu zvjezdanu noć. Sutra, kad je istina izašla na vidjelo, davala mu je vode preko mašica.

Sa zetom nije pričo dva mjeseca.

Pročitajte još