Ljudi, prevaren sam!

Piše: Indira Kučuk Sorguč

Nedavno je jedan Egipćanin javno zavapio: Prevaren sam! Oženio se ženom s jednim licem, a dobio drugu! Šta bi bilo tek da Bosanac progovori! Legne s jednom, ustane s drugom ženom. Fakat ova današnja savršena šminka savršeno vara 

Čitam da je neimenovani Egipćanin zatražio razvod po hitnom postupku nakon što je prvi put svoju suprugu ugledao bez šminke. Navodno, njegovo razočaranje uslijedilo je već nakon prve bračne noći, odnosno nakon što ju je u krevetu ugledao lišenu brojnih kozmetičkih sredstava, te je ispred suda kazao da se u tom trenutku osjetio prevarenim.

– Pa šokirao sam se koliko je ružna kada je nenašminkana, to, naprosto, nije ista osoba – izjavio je uzrujano ispred suda, pa pojasnio da je suprugu upoznao na društvenim mrežama, preciznije na Facebooku.

Tamo ga je očarala izgledom na fotografijama, a svidjela mu se i uživo tokom nekoliko prvih sastanaka. Nedugo potom odlučio je da mu je najbolje ženiti je, ali ushićenje je očito bilo kratkog vijeka i ugasilo se jednom nakon što je maskara pala.

Sad moguće da ona nije imala ni nekih drugih kvaliteta, ko će znati. Učili su nas da nije sve u fizičkom izgledu, kao i ono da nije sve u parama, ali ispade da su nas pogrešno učili. U vakom gluho bilo i naopakom vaktu izgled i pare su notorna stvar. Bar jedno moraš imat za početak.

Za žensko je najvažnije, kaže moj drug Braco, da je lijepa na mamu i pametna na tatu. Ovo vrijedi pod uslovom da nema para. Ako ima para sve drugo će se naštiklati samo od sebe.

A za muško je važno samo jedno: da ima para.

Može izgledat ko Kvazimodo ili naš Ćiro slatki mali čaršijski hobit, ali ako mu je pun budželar on je u očima svijeta Tito. Ha ti jednom plati piće, on u tvojim očima naraste, namah mu se ispravi grba, već vidiš atletu ispred sebe koja hoda u Gučiju i jahta se po mondenskim lukama!

Nema šta para ne može ispravit. Sem duše. Ali, to nije za ove priče. Duša je ionako precijenjena. Pogledajmo malo oko sebe, pa duša se najčešće i nalazi na tezgi! I najviše se kupuje.

Priča mi dobar drug jedno svoje pomalo čudno otkriće o ovoj temi.

Ne znam kako drugi muževi, ali ja sam poslije deset godina braka otkrio da mi žena nema zube. Evo od otkrića je prošla haman godina, ja sam još zabezekejšn. Kad god je pogledam, ja vidim šuplju labrnju.

– Pa, šta je, dobri moj Čavke, tako strašno, da se ne možeš još razhavizat?! Hajde bogati nema zube – nema zube. Ni prva ni posljednja. Kod nas je čudo da imaš zube. Voda nam puna kamenca. Rat nas ne zaobilazi. Da se osjećamo bolje, tamanimo šećer i brašno. Ne pikamo ručak bez pečenja. Bezbeli joj korijen loš, takav joj čok. Il je kakav odliv imala još kao mala pa joj otišlo na zube! Šta to ima veze?! Ima žena uredno dobru protezu, neko joj uradio, isti njeni. Vidjela sam, ne bih ni sama rekla da su vještački. Hajde, bogati ne drami!–  saspem mu tako u lice milion objašnjenja, sve razlog do razloga da mu se bezbeli vrati dobro raspoloženje kad ženu svoju ugleda, da mu maknem taj mrak s očiju. Ali, nije mrak samo na očima, on je i u glavi, a iz glave se spustio na srce, pa i malo niže.

Čavke je isprva samo gledo u mene, a onda se iz sve snage grohotom nasmijo, vidjelo se odmah nazor i pokušo da mi nacrta situaciju:

– Uzmimo hipotetički, šta da se zaljubiš u čovjeka i fakat ti se sviđa njegov blistav osmijeh. Ima brate lijepe zube. I onda se to uozbilji, ide brak, ljubav sve. Ljubiš se s njim i ono sve drugo vi radite, i fino vam sve. I tako deset godina dok mu pred tobom ne pukne šaraf od proteze. Pravi se on sve u redu, puko mi zub, plomba… Ali noć je, ne može tu skalameriju držat u ustima, jer je pukla i gornja i donja, i onda vidiš da je sve otišlo u tri lijepe p.m. Pa varo te čojek!! Sve vrijeme te ljubav tvog života varala! Nikad ni riječi!! Jel to tebi normalno?!¨

– Ja, dobro, ima ti ta smisla – jedva mu priznah. – Pa šta ti reče ljubav tvog života kad joj pukoše kastanjete u ustima?

Pa kad se obejanilo kaže: šta ću, sad moram na remont. A i dugo mi je trajala – tako je to kad dobar majstor napravi. Šta ću sad, zubar mi otišo u Njemačku?

A ja njoj: – Ti meni, Vildana, nikad nisi rekla da nemaš zube?

A ona meni:  – aaa zar nisam? To bogme svi moji znaju. Ne pravi se bogati da ne znaš i ne doljevaj mi so na ranu!

Eto to mi je rekla!

– Šta ćeš, onda  dragi Čavke, valja ti se privikavat.

– Na sve bih se priviko, al na to da mi valja glumit kako je sve uredu, ne mogu. Nisam je poljubio od tada. Osjećam se futavo, bljak. Vidi ona da nešto nije u redu, a ja izbjegavam priču. Pala mi je u očima. Majke mi, jest.

– Eto ti njoj nisi nikad. Ne lupetaj. Šta bi da kao ove danas legneš s jednom ustaneš s potpunom drugom osobom. Vidiš li ti, čovječe Božiji, da žene šminkom lični opis mijenjaju, a o plastici da ne govorim.

I pokažem mu na Instagramu curu prije i poslije šminke. Rođena majka bi pored nje na ulici prošla. I još mu kažem:

– Budi sretan da je samo do zuba. Mogo si ne znajući cijeli život žabu ljubit.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti