Kad je muško na bihuzuru

Piše: Indira Kučuk Sorguč

U posljednje vrijeme otvara se Pandorina kutija iz koje sipaju strahotne priče o moćnim muškarcima koji se iživljavaju na mladim ženama. I sve ove godine žrtve su od straha šutjele i bile na bihuzuru, a zlostavljači nikad. Sudeći prema istupima nekih odvažnijih žena, došlo je vrijeme da predatori plate cijenu i da oni do kraja svojih bijednih života budu na bihuzuru

Nije baš muško od ženska toliko na bihuzuru kol’ko žensko od muška. Od pamtivijeka muško spopada žensko, na raznoraznije načine. I još ubijedi žensko da je to ona sama tražila. Jer ona eto ko biva ne zna šta je za nju dobro. I šta to ona hoće. I pride treba još da je sretna što muško misli i za nju i za sebe svojom glavom, ma gdje se ta glava nalazila, ako se igdje i nalazi!

Ali, o tom seksualnom bihuzuru se mnogo zna, i sve se više razotkriva kako je žensko hrabrije i odlučnije da mušku stavi do znanja da je „ne“ fakat „ne“, a „da“ je „da“, samo ako se jasno i glasno kaže “da“ bez prisile.

E jes’ mi drago što padaju maske s ovih ogavnih teve lica, velikih mačo faca, što misle da su toliko neodoljivi i zvjezdano nedodirljivi, da treba da je čast žensku što bi je ovaj tako mladu neđe u hladu… prislonio. I to bez pristanka.

Cijeli jedan ženski život stane u samo po’ sata muškog zlostavljanja. Ha se neko žensko usudi da se suprotstavi nasilniku namah se muški solidarišu i ako ništa drugo priljepe joj vječnu etiketu.

Najviše mi je zabremedet kako su ti muški koji nikad nisu na bihuzuru formirali i proširili priču o ženi u kući kao o strahu i trepetu. Eto sve se ona pita, eto muž manji od makovog zrna, ko biva ona s oklagijom u ruci prijeti i zapovijeda, kao u četiri kućna zida ona je lider (da iskoristim ovu modernu riječ koja se sad meće ko začin i u paprikaš), ona raspolaže budžetom i njezina se jedina pika.

Tol’ka je to fama da je u viceve ušla i postala opća šprdancija. A u šali znamo, ima barem pola istine.

Evo, naprimjer, jedne: Prolazili jarani pored Mujine kuće, i hajde da ga zovnu pa da i on s njima krene u jednu ludu i nezaboravnu noć.

-Mujo, Mujo….. – drali su mu se ispod prozora. Mujo odškrine pendžer:

-Haj’ čekamo te, požuri.

-Đe ćete?

-Čuj, đe ćemo – svuđe pomalo. Spremaj se.

-Eto me.

Nije hudnik uspio prozor zatvorit kako treba, a iz kuhinje zasiktala njegova Fata iz svih jezičkih arsenala:

– Šta hoće besposličari od tebe?! Eto hajd, hajd idi, a odeš li na mandal ćeš naić! Kakav je to način, tol’ko posla u kući, a ono bi da hojca ko mladić! Eto, rastavi se pa se momči!!

I tako hiljadu i jednu.

Mujo ti gurnu onaj prozor, promoli glavu i svjestan da su mu jarani sve čuli, izvali ni po jada neku krajnju izvlačionu s bogdom preostalog dostojanstva:

-Momci, hajte vi, ko nju šiša!

A evo gdje je muško realno samo na bihuzuru od ženska: Kad ženi dođu na sijelo, trač-partiju, kafu, muhabet, da razbace koju i tako to, njene jaranice, a one nisu tol’ko slobodne i opuštene kad je domaćici muž kod kuće, pa žena čovjeka svog ispudi bez po milosti vani.

-De, Huso, izađi malo, doći će mi žene.

-Što ću izlazit, Nuno draga, ima mjesta da nas je dvjesta. Neću ja vama smetat. Ja ću da gledam teve u sobi, kiša je, đe ću sad?!

-Izađi mi, Huso, iz kuće! Jednom u godini mi dođu žene i ti ćeš da nam držiš svijeću. Što mi nisi držo svijeću kad sam mlada bila nego iz kafane izlazio nisi. Hajd sad u kafanu pa da u rahatluku prozborim koju s konama.

I Huso kaput pod ruku pa u kahvanu. Tamo đe se kahva su dvije može popit a da se ne vode neki dugi i zahmetli razgovori.

Otišo Huso na kahvu, jedno dva sata se zadržo, vrati se kući haman ni do ćenife nije čestito dotabano, samo što mu nije prsnula mokraćna bešika, a Nuna ga vrati s halenskih vrata.

– Što dođe ovako brzo, dragi Huso, nismo okokale ni dočekušu, hajde malo prošetaj, idi u kafanu. Ja kad ti kažem da izađeš s društvom u kafanu, to meni ko zainad nećeš! Ja teška insana, dragi Allahu!

I šta će Huso ode u kafanu, nazor bezbeli. I ahjana ahjana, promijenilo mu se za hastalom više društava, jednu za drugom listio sve dok se nije debelo smrklo vani. I šta će jadno muško na bihuzuru krenulo kući, posrćući od kafanskih užitaka a sve zarad ženinog komfora s ahabicama. U gluho doba noći se nekako doteturo do kapije, ključeve nije mogao pronać, a zveckali su mu kao dječija zvečka u donjem unutrašnjem džepu kaputa. On je razdero i postavu, ali ih nije mogao izvadit. I dosjeti se da zalupa na vrata:

-Nuno, jesu li ti otišle žene?

 

xxx

Ima nas svakakvih, i muških i ženskih. Ima sad i ovih koji ne znaju šta su. Ali najmrži su mi ovi moćnici, predatori poput ovog mrmonje Lečića i brojnih neotkrivenih bh. lečića iz javnog života,  koji vrebaju mlade i lijepe žene i režiraju im pakao od života. A još gori od njih su mi njihovi muški prijatelji koji ih brane na neviđeno. Ta muška solidarnost i u zločinu je zastrašujuća. Ali i od goreg ima gore, pa mi je tako najgori onaj jedan promil žena koje hrane ego nasilniku jer negdje u svom pilećem mozgu gaje želju da ih baš jedan takav uz životinjsku strast i silu uzme!!!

E, ti koji druge bihuzure, treba da su doživotno na bihizuru.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti