Ko biva sanjam da je Hase još živ, i da je Sarajevo čisto i mirisno ko beba, da me Sting lično zvao da pjevam s njim na stejdžu, jer nisam stigla nabavit kartu. I pitam se u snu jel dobro za Bosnu što Angela i Schmidt luduju u novogodišnjoj noći uz disco-hit „Dedi kul“
Legli smo u kasni sabah. Doček Nove je bio uobičajen. Ovaj možda za jotu uobičajeniji od drugih. Svi smo glumili dobro raspoloženje. Vazda se zalomi da za Novu glumimo dobro raspoloženje. Osim ako smo porodično kući. Tad isto glumimo da nam je bolje nego u kafani. Ko biva, sve butum isto, a jeftinije prošli. Mašala!!!
Pošto smo bili u kafani i vintali istu ploču i iste priče, nakon što smo se izljubili i zaželjeli da nam Nova 2022. godina donese zdravlje, ljubav, slogu, poštovanje, sreću, slobodu kretanja, rada i mišljenja (to sam priznajem zaželjela samo ja), krenulo se u drugi dio noći s cikom i vriskom razjarcanih slavljenika čiji su rumeni obrazi nagovještavali mahmuranje do nekih doba.
Mene je svu noć morila jedna briga: Jesu li ono parne godine bile dobre za Bosnu il neparne?! Koje su nam sretnije? I s tom mišlju legoh i zaspah u onaj sat što kažu da bi se u njega mogo šejtan skriti i loše šapnuti, a isto kažu da bi u tom satu moglo i otkrovenje biti. To znači da bi se ono što se usni moglo i obistiniti.
A san mi živ ko zbilja.
Sanjam prvo da sam na proslavi Nove godine s visokim predstavnikom Schmidtom i Angelom Merkel. Nju nikad nisam vidjela da se nasmijala, a sad se u crvenom kompletu oko vrata ogrnula zlatnim ukrasima za jelku, pa ih zabacuje ko s lasom u kojeg fata Schmidta s djedmrazovskom kapom na glavi. Oboje plešu u disco ritmu na onu koju je zapečatio Boney M „šizkrejzi lajk a ful, vot abaut dedi kul“. A Angela ga privlači lasom pa ga odvlači od sebe, i na kraju podvrsne kao da jodluje: Ajm krejzi lajk a ful vot abaut dedi kul!!! I na zadnje ga tako naglo povuče sebi i spusti svoje jarko crvene usne na njegove u sočan poljubac da je Schmidtu kapa spala s lijevog uha, a naočale se nakrivile.
U snu, baš kao da sam na javi, postavih sebi pitanje: Jel dobro za Bosnu ako Angela nosi crveni kostim i crveni karmin? Ako je crvena boja đavolja, da li nam se sprema neki pakleni plan?!
Ma rekoh, ne može biti loše, fino su đuskali i dozivali tatu kulera zaigrani ko magarci na ledu, mahniti od ludog provoda.
Ne stigoh sebi ni objasniti šta znači taj ludi novogodišnji ples germanskih plesača, kad me milina obuze. Vidim Haseta Ferhatovića kako u odijelu šeta Baščaršijom s fudbalskom loptom pod lijevom miškom, spušta je na kaldrmu pred Sebiljom, a tamo se sjatio mašer svijeta. On pimpla loptu sedam minuta bez da mu lopta spadne s kopačke. Raja oduševljeno skandira: Hase, Hase! Jedan je Hase! Tu mi sliku napadnu mravi kao na starom TV prijemniku, i ubrzo se pojavi nova: Hase u 2022. godini, živ i zdrav. Ima blizu devet banki, ali vitalan i markantan, a za njim kolona migranata. Vodi ih Hase džomet na „deset u cijeli“ kod sebe. Danas posjeduje lanac ćevabdžinica, međutim, po njemu se ništa ne zove. Pa ni njegova radnja. Ali zato Hasetovi biseri lebde nad Šeherom.
Sanjam, ko biva Hase se našo s društvom u „Starom satu“, a jaran Moke došo s mora i hvali ribu, ko biva to je delikates. Uz to riba došla skuplja od mesa. A na to će Hase: Da zna tele plivat, kolko bi tad kila koštala!
Al Moke ne popušta, more te more, a Hase koji nije nikako volio more, šeretski ga prokle: Dabogda se zaledilo u valovitom stanju! Ko biva kad se zaledi ravno može se koristiti, ali u valovitom nikako.
Vidim čaršija fercera kao doksa, svi majstorišu, kuhaju, peku, briju, šiju, valjaju dumine i lavore turistima. Lijepo pa lijepo. Hase je opet među nama. Alelujaaaa!!!! Garant je dobar znak za Bosnu što je najplemenitiji Sarajlija živ.
I s osmijehom nastavim sanjati.
Nadvi se neki plašt sa zvjezdicama nada mnom i nađoh se usred Stingovog koncerta najavljenog za mart 2022. godine. I to, vjerovali ili ne, a ni ja se u snu ne mogu naibretiti, s njim na stejdžu. Ja negdje u podsvijesti imam da nisam stigla kupit karte, rasprodaše se ko halva za sat, i žao mi da ne mognem gledat čovjeka koji se udostojio da bude prva zvijezda s A liste koja će u Bosni održat koncert poslije 25 godina. Gorki jecaj moje duše čuo je ovaj velesvjetski duhovnjak. Pun razumijevanja za moju žarku želju, na dubokoj spiritualnoj osnovi pozvao me da budem njegov gost na stejdžu i da zajedno zaeglenišemo „Dezert roz“.
Kako sam je samo otpjevala, Zetra je patriotski skandirala moje ime. Čulo se par puta i „Sting“, ali.. ‘ta će on!
Sve na stranu i slava i ovacije, ali nikako ne mogu da se kutarišem pitanja: Jel ovaj koncert, dragi ljudi, dobar za Bosnu?!
A onda me kao u nekom sloumošnu prebaci na Olimpijadu. Šetam gradom, akšam pada. Valja mi stići na dodjelu medalja iz skijanja. „Volimo Jureka više od bureka“ odjekuje sa svih strana. Plato Skenderije krcat. Sjatilo se i staro i mlado. Provirujem ne bih li vidjela kako izgleda taj srebreni mladić. Svijet sretan jer je pao dugo očekivani snijeg i olimpijske igre su mogle da počnu. A Sarajevo čisto i mirisno kao beba. I živi su svi moji prijatelji koje je rat progutao. I svi drugi su živi. I očevi i sinovi i kćeri i majke, svi su živi. Pomislim, e to je prava godina. Ona je sigurno dobra za Bosnu. Nju treba svake godine iznova dočekivati.
Još se budim.
Hajd ti sad znaj jesam li zaspala u šejtanski ili melekanski sat.