Ona je proganjala prvo jednog asistenta, pa drugog asistenta dok nije upecala najzgodnijeg profu. Ona pecala, a oni prekršili profesorsku etiku i upustili se sa studenticom. Kasnije je te iste asistente prozivala u ovim grupama gdje žene prozivaju nasilnike
Što tražiš to i nađeš – nekad je neko kazo pa se to pripisalo narodu, jer valjda nekad nije bilo tinte i pera na svakom koraku pa da se zapiše ko je šta reko, a ni učevnih glava ni na kilometre vazdušne linije koji bi nečiju misao utefterili.
Nekad fakat što tražiš to i nađeš, a nekad i nije. Nekad se slomiš da nađeš šta ti treba, al zato fasuješ ono što ti ne treba. I obratno.
Ali, čula sam, ako uporno ideš za onim što ti utroba išće, na to ćeš nabasat makar te sačekalo na kraju života.
Ima plaho upornih među nama. Najuporniji su mahom oni koji vide samo cilj, i ne biraju sredstva. Tako nam je na svim društvenim i privatnim poljima. Pa se često lupimo otvorenim dlanom po sljepoočnicama kad vidimo ko se sve domogo stolice, ko nam šefuje i ko nas vuče za nos. I eto to su ti uporni koji ne biraju sredstva.
U čaršiji svako svakog ovako ili onako zna. Ovako – znači direktno nekad su se upoznali, a onako znači ko biva iz čuvenja. A to „iz čuvenja“ znači da je do tog došao dobar ili loš glas o nekom, trećeg nema. Jer se za nekog ne može čuti zato što je on ko flana puding – bezličan i bezukusan.
Glavna junakinja ove priče je ono baš-baš čuvena. Ali, samo u ovim akademskim krugovima, to su oni koji nam obrazuju djecu, uče ih i podučavaju, moraju sustizati titule i pisati naučne radove i knjige. Ako su iz umjetničke branše, ostaju i duboko u noć u vježbaonicama da nauče mlade raznim vještinama, od statiranja u kukuruzu do oslobađanja bića tako što se student/ica prvo oslobodi odjeće. Ne može – jelte, naravski živ čovjek oslobodit duh ako prvo ne oslobodi tijelo. Zato neka lete gaće u zrak, a nek ruka pokrije stidno mjesto, ali samo za prvog puta dok se ne desi oslobađanje Venere.
Ova naša Duda je čuvena po tome što je slobodnog duha, a nije umjetnica. Voljela bi ona da jeste, jer se od malih nogu uživljavala u razne role, gledajući sa strašću sve ljubavne melodrame.
Ali nije pošla tim putem, nego se iz Podgorice uputila u Mostar, gdje je završila nakon što je bezuspješno studirala dva fakulteta u Crnoj Gori. Ovdje je upisala ekonomiju, menadžment i mic po mic se probijala.
Pričala mojoj jaranici njena kolegica s faksa, a ona će ti meni:
– Niko je živ nije primijetio kad se ukazala u amfiteatru da nije zagrgutala iz grla po crnogorski sve na ono „ooooo“ što se proteže kao da s Durmitora doziva: „Ja sam Dalibooorka. Zovite me Dudoooo“. Ono „ooo“ odliježe, a ona nastavlja: E, koooo si ti…..ooooodakle si….Koji je ooovooo kooolegij…..
E tad smo je, priča, upamtili svi. Nismo ni mi Mostarci za pravopisa, mi tek odugovlačimo, ali kod nas je to simpatično, sunce nam i pamet i jezik sprži pa zavijamo ko zagrebana gramofonska ploča kad je puno puštaš na istom mjestu.
Na prvi pogled ništa posebno, ravna i sprijeda i otraga. Tankosava, nakratko ošišana, više crna nego braon, s licem koje sa šminkom izgleda ljepuškasto, a bez šminke dječačko. Nije ni odjećom iskakala nešto, ali, imala je, što jest-jest, zanosan hod zamamnih bedara. Bila je starija od nas brucoša za te dvije godine promašenog studiranja, što se i vidjelo po dovijanju i traženju bržeg prolaza. I dok smo mi proučavali brojeve i bubali karakteristike liderstva, ona je krenula od nižih akademskih rangova i strategijom takozvane piramide pela se ka samom vrhu.
Sva naša grupa testove ispunjava, seminare piše, bodove sakuplja ko mahniti svi da stignemo, ali Duda vježba sama s asistentom Mrkijem u kabinetu. Ja sam je jednom onako po mostarski na trehu uzela: A bona ti, ti i pismeni izgleda polažeš usmeno?! Nije se naljutila samo je malo zastala i dobacila: – I vi ćete morat! E, jadna ne bila sve kontam mi na usmenom sigurno ne uživamo.
Kad je opazila da ovaj viši asistent ima i više upliva u svjedodžbu, jer je asistiro na tri predmeta, držala se njega ko beba za dubak.
– Pa kako to na fakultetu svi znaju a nema nekog etičkog komiteta da to reguliše? – upitah jaranicu.
Ne znam bogami, kolko ja znam, to između studentica i profa je javna tajna. E sad ko je prvi zatražio, to je pitanje. I jel probo profa šta nasilu. Ovako bez primjene sile svašta je u opticaju. Al da se vratimo na Dudu, nije stala ni na višem asistentu nego, kako je prelazila nivoe i došla do treće godine, e tu je safatala i redovnog profesora. Hajd što je mlad i redovan, nego što je svemirski brod, spejsšatl, džambo džet. I nije bezveznjak, muževan i drčan. On je isto poznat po tome da sve ima osim etike. Jedna od onih koje su mu se bacala u krilo, bila je i Duda. S tim da je Duda gledala dugoročnije, premda ju je bio glas da je već prošla kroz ruke mlađih kolega. Kažu da je upotrijebila sve svoje zavodničke tehnike da se glavni profa u nju zatelembesa.
Jel mu šta proučila i u kafu stavila, ne zna se. Ali se zna da je prvo zatrudnjela pa su se uzeli.
Ona je što-jes-jes u praksi savladala marketinšku piramidu. I za to je nagrađena desetkom na tom predmetu, pa na njegovom, pa visokim ocjenama na ostalim, pa diplomom i nadasve vjenčanim listom. Ona guzovačom ubira poene i silikone meće. I razmeće se na faksu njima i sad kad je diplomirala. Prati svog Don Žuana da ga kakva studentica (ili on kakvu studenticu) ne obrlati. Duda zna da bi mogla podudlat jer ima studentica sličnih njoj.
Čaršija priča da se profa upravo mota oko jedne.
xxx
Ne bi ova priča odudarala mnogo od ove naše raspašoj stvarnosti da dotična akterica nije jedna od najgrlatijih u ovoj grupi „Nisam tražila“.
Ne znam jaranice jesi li tražila, ali si sigurno dobila što si tražila.