Nekad su se o policiji ispjevavale pjesme rugalice zbog njihove surovosti, a danas i policajci sami o sebi pričaju viceve. Drot je nekad bio bog i batina, a danas je uboga japija. Kaže: nema ovlašćenja, a kako, bolan ne bio, imaš ovlašćenja da štitiš krimosa?!
Naša policija može komotno da nosi pridjev kriminalna, ne zato što se bavi kriminalom nego zato što je kriminalna u rješavanju svojih zadataka.
Kad se malo bolje osvrnem oko sebe, imam šta i vidjet, nižu se mahnite priče o neefikasnosti, bezobrazluku i šaltanju, samo da bi onaj kojemu je načinjena šteta odusto.
- Hajde, ne možemo mi tu ništa – to su uglavnom grube riječi tjeranja s MUP-ovih vrata.
Nema, mislim, čovjeka koji s ovdašnjom policijom nije imo bliski susret treće vrste. To fakat i izgleda kao spoj s vanzemaljcem.
Prvo zoveš telefonom.
- Dobar dan, je li policija?
- Upravo sam dobio prijetnje.
- Kakve?
- Od koga?
- Od imenovane osobe. Zove se M.M.
- Kako vam se prijetilo?
- Da ću završit na Barama.
- Jel još nešto rečeno?
- Nije samo rečeno nego i napisano. Vrijeđan sam, s koca i konopca. Došao bih da prijavim.
- Nema potrebe da dolazite, nije to slučaj za nas.
- Za koga je ako nije za vas!?
- Nemate pisani trag.
- Imam pisani trag, čujete li me šta vam govorim, imam poruke dotičnog broja telefona, valjda možete vidjeti.
- Već sam vam rekao da nemate nikakav dokaz.
- Ja bih ipak došao u stanicu da prijavim.
- Džabe ćete dolaziti. Reko sam vam nije to neka prijetnja. Jel fizički nasrnuo na vas? Jel vam stavio nož pod grlo? Nije. Je li tako? E, eto vidite da nije za nas.
Ako na prvu ne odustaneš. I odeš u stanicu, e tamo te čeka tek pičvajz.
Ha si ušo u stanicu, osjećaš se kako najgori krimos. Samo što te drotići koji kao da su na preodgoju iz Ka Pe Doma ne strpaju iza rešetaka jer si došo prijavit nekog njihovog kolegu domca. Bijedna slika najvišeg organa javnog reda i mira.
Ne znam ima li kakva videoigrica da se mora preći jedna čitava jedinica čuvara i nakih protokolista da se dođe do krim inspektora. To je višesatna borba:
– Gdje si pošo? (naravno da je persiranje misaona imenica za ove iškolovane momke s fluorescentnim diplomama) – dočeka te onaj u kućari na ulazu.
– Do krim inspektora da prijavim uznemiravanje i prijetnje po život.
– Kakve prijetnje?
– Rekao sam vam po život.
I sad ti ovom pozorniku sve ispričaš, a on ti kaže isto kao i onaj na telefonskoj centrali 122: – Nije to za nas.
Poslije polusatnog ubjeđivanja pusti te do Hame jarana koji isto ordinira da te ne pusti. Cilj je da Super Mario iz igrice ne dođe do krim inspektora, da se jadan čovjek ne zatrpa prijavama, jer bi u protivnom moro radit svoj poso.
Hamo te, naravno, propere na ruke.
- Ne možeš kod krim inspektora. Nije to predmet za njega. Svašta ljudi pišu po telefonima. A da se ti jarane nisi nekom moćnom zamjerio?! Šta radiš ti? Čime se baviš?
Ti već dobrano iznerviraš procijediš: – Ja sam profesor u školi.
- U kojoj, profa?
I pitanje po pitanje, iznuđeni odgovor po iznuđeni odgovor dođeš do toga da si ti sam izazivo čovjeka koji ti je prijetio. Hamo je šanac koji moraš preći. Shvatiš da nećeš ako ne pozoveš nekoga ko će te provesti do svetog inspektora. I sjetiš se da imaš druga koji zna načelnika policije pa da te puste jal do njega jal do inspektora.
Pred Hamom obavljaš dva telefonska poziva; prvo jarana, a onda jaran tebe da ti da broj telefona načelnika da mu se odmah javiš.
Obaviš to i kažeš Hami:
– Zovni načelnika odmah u kancelariju i provjeri, očekuje me.
Hamo te otromboljene vilice nakon poziva, vidno nasekiran jer nije njegova zadnja, provede nevoljno do načelnika. Načelnik te proslijedi krim inspektoru i tad kreće nova tortura.
Krim inspektor izgleda kao Bad Spenser, krupan i zadrigo u kožnoj jakni kao da je sad iz akcije u kojoj se popištoljo s narko kartelom, dok mu je partner ovaj načelnik kao Terens Hil, slatki plavušan s priglupim pogledom. Njih dvojica su u talu. Važno je da se žrtvi odmogne.
Kad ispričaš kako se to desilo i zatražiš konkretnu pomoć, Bad Spenser postaje borac za prava nasilne strane.
- Možete li ga barem nazvati i reći da je zaprimljena krivična i da ga upozorite?
- E, ne ide to tako. A gdje ste vi bili kad vam je stigla poruka od ovog EmEma?
- Bio sam u avionu.
- U avionu?!
- Ja, u avionu na letu od Njujorka do Los Anđelesa.
- Pa što ste meni došli ovdje?!
- Pa kome ću? Ja sam iz Sarajeva, taj je iz Sarajeva, stigla poruka s broja BH Telecoma? Kome ću prijavit ako ne svojoj policiji?!
- Čuj kome!!! Pa Amerikancima! Šta se nas tiče poruka koja je stigla vama dok ste boravili u Americi. Pa jel vi znate da ste trebali odmah u avionu, ili čim izađete, zvati američku policiju i prijaviti im uznemiravanje?!
- Šta pričate vi? Šta Amerikanci imaju s prijetnjama koje se stigle meni Bosancu od Bosanca dok sam se slučajno se zatekao tamo?!
- Imaju, kako nemaju…. tamo ste bili, tamo došla poruka, tamo prijavljujete. Vi da ste u tramvaju u Istanbulu a stigne vam prijeteća poruka iz Zimbabvea, vi kažete tramvajdžiji da stane kod prvog policajca, izađete i kažete mu: Ja bih da prijavim prijetnje. To je to. Ovo tek sad nije za nas.
- Šta ću sad?!!
- Ništa, idite lijepo svojoj kući, pa ako vam opet bude prijetio vi gledajte gdje ste i javite prvom policajcu.
- Vi znači ovog kvarnjaka nećete islijeđivati?
- Za ovo ne možemo. Vidite i sami da ste napravili propust. Na kraju prijavljuje se odmah, a ne sedam dana kasnije.
- Pa šta sam čovječe trebo uradit, nego sačekat da se vratim kući i prijavit.
- Eto sa znate da možete bilo gdje prijavit prijetnje.
- I šta imam od toga?! Zabilješku?! Nemojte se šegačit sa mnom! Kakva je ovo nakaradna policija. Živjela Titova milicija! Sve bi vas trebalo napendrečit!
- Gospodine, ovo je prijetnja. Prijetite službenom licu, prema članu XYZ Krivičnog zakona prijetnje službenom licu povlači zatvorsku kaznu od 1 do 3 godine. Hamo će posvjedočit.
- Hamo, hoš posvjedočit?
- Hoću šefe.