Njemu se obilo o glavu sve što je od svoje buduće izabranice tražio. Htio je da bude nevina i pokrivena, a dobio je iskusnu i razgolićenu. Htio je da mu pazi mater i oca, a ona mu rekla da hoće i to s ljubavlju, a nikad ljudima ni u kuću nije ušla. Htio je da ga s posla dočekuje s ručkom, a njega bi dočekao ručak što jes-jes, ali iz one „korpe“ narudžbe, a ona bi mu se mobitelom javila s neke nepoznate lokacije
On je visok, crn, markantan – zalizan ko Elvis Prisli, lahkog mužjačkog hoda i toplog osmijeha, onako frajer za prohodat s njim čaršijom baš s ponosom. Dobro je odgojen, završio dva fakulteta, pa i radi dva posla, sve da se ništa u životu ne propusti. Da ne bude đe ti je Emire skijanje u Davosu, a đe je ljetovanje u Santoriniju, a pride koje egzotično putovanje i naravno fine večerice u skupim lokalima. Sve je on to sebi uzduriso i još je trebalo uzdurisat mladu koja će biti po njegovim aršinima.
E sad njegovi aršini nisu bili ni nalik na njegovu fizičku pojavu. Totalno su odudarali. Niko ne bi reko da on ima tako zatucane aršine. I njegov stari se ibretio kad mu je Emir jednom odgovorio na njegovo stalno zapitkivanje:
– Kad ćeš se ti sine dragi ženit?!
– Ženit ću se kad našem nevinu vjernicu!
Stari mu se podsmjehnuo i dobacio:
– Ti s takvim životom?! Kome su ti primjer?!
Emir: – A što, šta to meni fali?
Stari: – Ne fali ti ništa. Imaš i previše… poroka.
Uglavnom, on je zacrto ko kojot da će pticu trkačicu kadli-tadli ufatit i išo je tim putem.
U međuvremenu se zagledo na nekom derneku u jednu fakat super curu, urbana, pametna, govori par jezika, o sebi pri sebi – ništa joj se ne bi moglo zamjeriti. Naravno i izgledom mu je parirala, samosvjesna, dobro odgojena, prijatna. Samo što je imala jedan minus – nije se pokrila.
Ali, Emir je konto u sebi: „Lakapo, bit će i to. Meni je srcu draga, a i ona je ludo zaljubljena u mene, kad joj to predložim, neće biti zime. Za ljubav su ljudi svašta činili. Za moju ljubav ona će se i pokrit. I ovako vjeruje u Dragog Allaha, to je samo formalnost.
Ali, to, naravno, nikad nije bila i nikad neće biti forma. Samo što to ovaj veliki mađioničar tuđih života negdje nije predvidio. Jer je bio siguran u sebe i svoju dominaciju.
I njegovi roditelji su je upoznali, oduševljeni curom, puni hvale i za nju i za njenu porodicu. I majka mu je, a majkama nije baš jednostavno ugodit, poslije jednog zajedničkog izleta šapnula u uho:
– Emire, ne igraj se s ovom djevojkom. Ona nije kao druge. Nego vjeri ti to što prije da se svi skupa imamo čemu radovat.
Odmico dan po dan, ali ne bi vjeridbe. Bili su zajedno, izlazili, ali i to je u neka doba urijedilo. On je, ustvari, Majdu uvjeravo da je njoj najbolje da se pokrije radi nje same, ni radi koga drugog (šatro) i da može da radi, ali i ne mora, jer on je tu. Da je to za nju najbolje, bit će sretna i slobodna kao ptica čekajući njega s posla u njihovom ogromnom apartmanu, a on će pride izgradit i kuću, da se djeca imaju igrat u zelenilu njihove bašte.
Majda ga je voljela, ali ne toliko da prihvati nešto na šta nije bila spremna. I to mu je valjda i govorila. Upinjo se on upinjo i bio uvjeren da će njena ljubav prema njemu pobijediti, a on će još više napumpat svoj ego.
E, ali Majda ne pristade. Vuklo se to još neko vrijeme i on je prestade zvati.
Kad su njegovi saznali, na njihovu primjedbu da se takva žena ne propušta, odbrusio je:
– Da me je voljela, pokrila bi se i živjeli bismo sretno do kraja života!
Pet godina poslije, sreo je nju, običnu klepetušu s licem porculanske lutke i trepavicama kan-kan igračice. Omađijala ga je smaragdnim pogledom i zanosnim poprsjem. Brineta s uvojcima ko Rita Hejvort u „Gilda“ mozak mu je naiskap popila.
I njoj je govorio o važnosti čednosti žene, poštovanja u braku, ljepote hidžaba i slično, a ona se samo smješkala i palila mu maštu.
Ona je bila erotična i ništa više. A mušku je to sve. Aršini su mu ostali na jeziku, a ne na djelu.
Kad je ovu doveo roditeljima, oni su u isti mah odrično otklimali glavom. Vidjeli su slatkorječivu glumicu koja na svaku njegovu samo što frenetično ne aplaudira.
Naravski, ona ga je odvela pred matičara. Priuštila mu je i šerijatsko, ali u kući. I to stavila ovlaš onaj veo preko kose kao da je renesanssna djeva iz Padove a ne dobro sređena kalaštura iz Kalinovika.
I stala mu je na nogu i to dobro pričepila.
Sve njegove principe otresla je ko truhle jabuke s grane.
Ona je od svih njegovih kriterija ispunila jedan. Nije htjela da radi. Eto te, hablećino, zarađuj i donosi, ispunjavaj sve što hoću, a što neću u to me ne možeš natjerat.
Prošle godine, rodila je i sina. Kad joj se on prislonio da prave još djece, ona mu je mazno kazala:
– Jedan carski mi je dovoljan, bebo. Ti ne znaš kolika je to žrtva. Rodila sam ti sina, nasljednika tvojih nekretnina. Ti si vazda želio prvo pa muško.
Samu mu je stari jednom u šali prebacio:
– Dobio sam golu snajku! Pade ti princip pred grudnjakom peticom!
Obilo mu se o glavu svešto je ikad zatražio. Eto, htio je da bude nevina i pokrivena, a dobio je iskusnu i razgolićenu. Htio je da mu pazi mater i oca, a ona mu rekla da hoće i to s ljubavlju, a nikad ljudima ni u kuću nije ušla. Htio je da ga s posla dočekuje s ručkom, a njega bi dočekao ručak što jes-jes, ali iz one „korpe“ narudžbe, a ona bi mu se mobitelom javila s neke nepoznate lokacije.
I, naravski, nju ukiva u zvijezde.