Kako su „ono“ radili naši stari i prastari, u nikavim uslovima, pod kritičnim okolnostima, u kojekakvim mutvacima, u sobama ledarama, koje se griju samo za najavljenog gosta?! Kako, pitam se, kad su se haman svi kućni događaji odvijaju u jednoj sobi: i zadaće se pišu, i gleda se televizija (ovo je bliža prošlost), i jede, i plete i spava…
Naši su stari i u onaj vakat bili moderni. Vazda su nailazili načina da budu sretni. Kako nisu nigdje putovali, osim sijela i postelje, ništa im praktički drugo nije predstavljalo zabavu. Zanimacija su imali, kako nisu: to radi u polju ili za kakvom mašinom, to irgeti i vuci u kući, na poslu, kod tazbine i inih poznatih i nepoznatih jer je bilo đaiz pomoći bilo kome i bilo kada. Ali kad se nakon mukotrpnog dana treba malo proveseliti, e tu bi se ispriječi mnogobrojna čeljad, ili u današnjem prijevodu: članovi domaćinstva. Što „članovi domaćinstva“ mogu napatit dvoje zdravih i seksualno aktivnih supružnika, to se ubilo za komedije! Zamislite samo kako se hud čovjek, mlad i potentan, kojemu je pritužilo mora dovijat da se razonodi. A tek, kako li je starijem, kojem one stvari još padaju na pamet?!
Predočite sebi ambijent kao u „Đekni“, seoska idila, kućica skromna, ložište ili peć u sredini veće prostorije, sjedi se po sećijama, a spava na dušecima. Ili, u gradu, sve isto samo što je ljepši namještaj, i od jedne se dvije sobe pregrade. Hala je obavezno napolju. Ko je ima u kući on je od boljeg sloja. E, haj ti sad pa se dovijaj kako ćeš ispuniti svoje bračne dužnosti u kući u kojoj se dječija graja preklapa sa mudrovanjem starijih, jer su u zajedničkom domaćinstvu obično živjeli i roditelji sina-potomka što se oženio i naslijedio uz jednosobnu gajbu pride i oba živa roditelja uz njih i mlađu sestru, brata, nerijetko u množini.
Evo ko da sad to dvoje isposnika slušam:
- Hoćemo li? – on će uzbuđeno.
- Šta? – ona će ko da ga ne razumije, a možda i ne razumije šta hoće jer je već izmrcvarena od djece, kuće, svekra i svekrve, djevera, krava, sijena, ručka, veša….
- Dođi da ti pokažem šta ćemo – njegov pogled vatreni ide uz zazubice.
- Šta ti je, je li imaš oči? – aludira žena na punu kuću čeljadi.
- Dođi vamo – pa je povuće za ruku prema štali, a tamo baš u tom trenutku steona krava muče ko luda, dolazi tele….
Možda se prismoče negdje u šumarku kad je ljeto, u zimu ih sljeduje sve isto što i gradske bračne parove: Čekaj da svi ukućani polegnu i zaspu tvrdim snom, i onda se odvaži na akciju.
- Zaspali su svi, govori napaljenik.
- Jesil provjerio? – ona će, ni napaljena ni ne napaljena, više u stanju neke plahovitosti.
- Jesam, eno ih oboje su ušećerili – ovo se odnosi na majku i oca.
- A djeca?
- I djeca.
U tom čudnom stanju, koje uključuje strah da će se neko dijete probudit i da će te čuti, pa možda i priupitat nešto, do činjenice da se možeš oprat nakon svega al u žutu i samtanom kaputu, događalo se to nešto što zovemo seks. Nit je ko u tom mraku šta vidio, niti su se namještali halteri i druga oprema, niti se raspravljalo o stimulaciji.
Glavna stimulacija je bila pita.
Kad bi snaha napravi pojaču pitu, masniji burek ili dobro silnu zemljanicu, to je bio išaret da se očekuje „luda noć među čaršafima“.
Stara sjenička poslovica kaže: Pita na siniju, dimije na čiviju.“
Takva rabota se, kažu običaji, pripremala u četvrtak. Zašto baš u četvrtak? Zato što je četvrtak uoči petka, a petak je, znamo, mubarek dan, lagan, nafakali, prigodničarski. Pa se u četvrtak priprema i dobro jelo i dobro slatko. Jer ako to sve dovede do priželjkivanog ljuljanja u krevetu, onda ide i pranje iz lončića. Ukućani su praktički s ovim činom natjerani da se okupaju uoči petka. Ako se kupalo jednom u sedmici, onda se može zaključiti da je i seks bio „heftično zadovoljstvo“.
Ovi nešto mlađi „stari“, to su oni koji su se rađali iza onog rata, bili su malo moderniji. Oni su četvrtak pretvorili u petak. I uveli izraz: Petak dan za metak. Nek se zna da pištolj puca samo jedanput. Jednom, ali ubija.
U poodmaklijim godinama, naši stari su se dovijali sa narodnim receptima, nije im trebala ova silna farmaceutika ko danas. I ferceralo je, tako se barem priča po mahali.
Ovaj recept je amidža mog druga Mehmed dobio od svog oca, a ovaj opet od dede, a dedo nekad od nekog travara: U pola litre mlijeka dodati dvije suhe smokve i nasuti meda iz tegle od oka, sve to dobro prokuhati i prije postelje konzumirati, to jest popit. Kažu da pali. Viagra à la Bosnia. Specifičnost ovog recepta leži u činjenici da pomaže i mušku i žensku, samo što muško mora popiti prije leganja, a žensko poslije da se povrati i davraniše od sve te neizdržljive jarčeve siline. (ovdje ide smješko).
I za kraj ovog podsjećanja na nerahatluk dok se djeca prave, dijelim vic o Muji, Fati i Viagri.
Mujo i Fata odlučili pod stare dane isprobati Viagru, pa ulazi Mujo u spavaću sobu i kuca na vrata. Fata se zadere:
– Ulaz’, bolan, šta kucaš?!
Mujo uđe s osmijehom:
– Ne pita se, bona, što kucam, nego čime!
xxx
Uvijek se kod nas znalo: Nije bitno “ko” ti kaže nego “s čim ti dođe”.