Kiflom u čelo

Piše: Indira Kučuk Sorguč

Šta se sve neće desiti zdravom i pravom čovjeku, to je odavno prestalo biti za ibreta. Najbolje ne čitati novine i portale, niti pratiti te silne medijske skandale, jer ti puše pod pazuh sa svih strana. Meni, ipak, sve te pompezne objave padaju pred onim intimnim ljudskim pričama iz komšiluka, ulice i mahale, jer za ove druge nema sumnje; čvrsto znam da su tačne. Provjerene su iz više hodajućih i govorljivih izvora

 Ima ovome nekoliko godina, slavila se 2014. godina u kućnom ambijentu jedne nadasve fine, kulturne, obrazovane, svjetske, a i vjerske familije. Bračni par bliže četrdesetim nego tridesetim koje vuku socijalna akcija, intenzivna druženja i sva ona čudesa moderne tehnologije, što se danas smatra urbanim i naprednim. Zovu se Lejla i Abdulgafar, ali ih svi zovu Lela i Abe, pripadaju onoj grupi novokomponovane gradske vjerske fele kojima samo nek je živo, nek se nešta dešava, da se radost množi, a peksimenti dijele. Vole oni tako dijeliti te peksimete i kod svoje kuće, koja je, ruku na srce, prebajkovita. To sve svijetlo i sunčano, to se namjestile kožne garniture preko dnevnog boravka od sto kvadratnih, a iz boravka se izlazi u baštu skockanu ko mozaik. To sve oni grmovi i biljke makazama štucovani baš ko iz Blejkove „Dinastije“. Lijepo li se bogme u bonluku naći! Priča se da je Abe tata-mata za kompjutere, a njegova Lela na tri faksa predaje menadžment preduzeća, tako nešto. Abetovi roditelji su davno iz rodnog Cazina otišli u Švabiju i kao gasterbajteri su se fino skućili, vjerovatno i u tom faktu leži ova familijarna blagodat.

Pošto su dočekni i velikodušni, podmeću se da oni plaćaju ića i pića s kim god da izlaze, srcu im pravu ugodu predstavlja da im drugi bračni parovi dolaze i da sijele do poslije ponoći. Pošto se približavala Nova godina, a oni se nisu ispalili, kako to redovno rade za novogodišnje praznike, na skijanje u Garmisch-Partenkirschen, pozovu dva bračna para bez djece da im se pridruže.

  • Mi vala ne slavimo Novu godinu, nego je dočekujemo. Hajde da je dočekamo zajedno, u lijepom društvu, s prijateljima. Onda će nam i naredna godina biti sva berićetna i prijateljska – izjavio je ponosno Abe, koji je nalikovao na Rodnija iz „Mućki“. Štrkljast i visok, sa dva pramena zagasito plave kose koja su mu nehajno padala po visokom čelu. Krupnih buljavih očiju i kad je najsretniji izgledao je kao zaprepašten.

Muške poglavice su u ime svoje i svojih žena, odgovorile kratko:

– Vala eto nas! Ionako ni mi ne slavimo Novu, kući je dočekamo gledajući filmove ispod deke.

Domaćica Lela se zadala nadgledajući tetu koja kod njih pere, riba i kuha, da napravi razne slasne slanice i slastice, sve da bude domaće, jer kod njih se ne jede ništa s konzervansom, pa se bilesi i šampon i sapun traže organski, da im ne pate unutrašnji a ni vanjski organi poput kože u koju, nek se zna, spadaju i kosa i nokti.

Prosječno ljudsko oko nije moglo sagledati sve što je od razne zahire stalo na ogromni bijeli mesingani hastal u primaćoj sobi, tačnije u tom minigrađanskom salonu. Bračni parovi su stigli, s prigodnim darovima pod miškom, i ugnijezdili se na bijelom ugaonom kožnjaku koji je gledao na ogromni televizor s milion inči. U tom momentu je neka izoperisana golosisanka s nekog „klj“ kanala zavijala neku brutalnu popjevku, pa se ekipa ispočetka suzdržavala, a onda Munib uze daljinski i prebaci:

– E dosta više poroka i nemorala. Usred dječije emisije zapljusnu reklame, sve „k“ i „p“. Ne smijem oka sklonit od djeteta ni na minutu da ga kakva vulgarija s ekrana ne sačeka!

I tako krenu oni grickat to meze, a Lela se sva splela, sve nešto zaboravi. Prostrla se ko ćilim da ljudima ugodi i pokaže se u top izdanju.

  • Nema šta se danas ne radi i sve je dozvoljeno. Djeca nisu ni progovorila kako treba, a salijeće ih pornografija s interneta – nadoveza se žena od ovog Muniba.
  • Neki monstrumi se snimaju i šalju djeci. Pedofili, fuj! – reče Abe.
  • Ne može više niko opstat od tih porno snimaka, svak se snima i dijeli s drugima kao da je kifla – ubaci se ovaj drugi jaran.
  • I jest kifla – baci aluziju Abe, ostali se suzdržano nasmijaše.
  • Nego pustimo to, hajde da mi pogledamo hafizovo predavanje o novom vremenu. Neko mu postavio pitanje o kraju svijeta. On lijepo reko da je jedan pod predznaka kad se ukine berićet u vremenu.
  • Pa onda smo mi blizu kraja – dobaci Lela.

E, samo da nađem DVD, snimali ga Lela i ja dok je govorio i pohranili nek imamo da prijateljima i dobrim insanima pokazujemo. A, evo ga! Posjedajte svi. Lelo, ugasi nam svjetlo ovdje, da mi šta pametno čujemo u ovoj staroj godini.

Ugasiše se svjetla. Abe pusti play i uvali se u najbližu fotelju.

Šest pari očiju netremice je gledalo u jednu crnu plohu. A iz nje je poslije nekoliko sekundi prvo dopro intenzivan zvuk dahtanja, upiranja, mrmota i uzdaha. U milisekundi se pojavio prizor dvoje nagih ljudi čija su se tjelesa kovitlala kao uzburkano more.

  • Uzmi ga Lelo – kao da su prisutni uspjeli još samo čuti tu želju na vrhuncu njihovog domaćina, koji je kao ofuren usto iz fotelje i unezvjeren pritisko dugmad da zaustavi akciju.

Ko za inat nije isprve pogodio pa je akcija potrajala, ali su šokirani gosti odjednom počeli tražit nešto po podu. Ne zna se koga je tu više bilo sram; Abeta i Lelu –  glavne glumce u svom prvom javno prikazanom porniću ili nepripremljenu publiku koju je zalio talas neprijatnosti.

  • Oooooo, jaooooooo, oprostite… otkud ovo ovdje…. Lelo, otkud ti ovo ovdje ženska glavo?!!! – Lela ga ošinu pogledom i pobježe u kuhinju: – Sad ću ja soka!
  • Bolje je da nam svima vode preko mašica daš! – Abe je pokušao da bude duhovit.

Žene su se pridigle, kao odođe da pomognu Leli. Zapravo su je otišle tješit, a Boga pitaj šta su u sebi mislile. Kad su se vratile s himberima, muški su sjajili ko fenjeri.

  • Dragi Abe, oto ti kifle! Kiflom u čelo!!! – Munib se otkravio – Nije ovo ništa. Ko bogati nema svoj film?! Samo da znate šta se meni i Ćazimu i njegovom zetu dogodilo. Odemo na sijelo kod jednog plaho finog čovjeka, nastavnik u Zenici. Žena prava hanuma, vidi se da su oni dočekni i tabijatli. I pohiti žena da nam svega iznese. Ali nešto je nema podugo. U međuvremenu je valjda huda u toj brzini morala u klozet. Iz klozeta u kuhinju, iz kuhinje pred nas stala razljevat kahvu. – A evo i kadaifa! E, s kadaifom smo dobili i slikanje! Uslika nas žena sa svojom golom zadnjicom. Kad joj je čovjek vidio to je bilo kuku i pomagaj po kući! Nije valjda jadnica do kraja navukla gaće a podvrnula joj se suknja dok se skidala sa WC šolje i u brzini bi šta bi –

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti