Salko Lahka Ruka je izgledao prije kao mesar a ne doktor, više je podsjećo na Bada Spensera koji diže kamione a ne na zubara što veze sitan vez u ustima. Vadio je zube bez anestezije, a pacijenta bi pljesko po licu, pa mu hudom više nije trnula rana nego obrazi. Jednu je bol ovaj mag liječio drugom
Sedamdesete godine su bile zlatno doba zubara. Naročito po domovima zdravlja koji su gravitirali padinskim dijelovima Sarajeva. Dom zdravlja pod željezničkom stanicom Bistrik koji je pokrivao Hrid, Jarčedole, Mahmutovac, Toku Džeku, Bistrik i Širokaču imao je pune ruke posla. Nema na šta zubari nisu nailazili: od klasičnog foliranja da se dobije bolovanje, epileptičnih napada niotkuda do bolova sa zubima kakve historija zubarstva nije zabilježila.
Ovo naročito sa zubima je bio gorući problem, jer je glavni zubar bila žena koja se zvala Minka, a tepali su joj Minkica, ne bi li ih manje boljela njena tvrda ruka. Međutim, Minkica nije ništa drugo znala nego nazovi pogledati zube uz obrazloženje:
– Auuuuh, vi imate veliki problem. Nije to za nas. Morat ćete na Stomatologiju kod profesora, da vas profesor pregleda i odredi šta treba raditi.
Bilo kako bilo, Minkicu su proglasili vračem za zube, jer je bez snimka i upotrebe brusilice otkrivala sve moguće bolesti zuba, znajući gdje uputiti dotičnog zubobolnika. Sve bi se to tako nastavilo da se jednog dana ne pojavi u ambulanti na Bistriku zubar Salko kasnije prozvan „lahka ruka“.
Niko više nikad nije bio upućivan u druge domove zdravlja ili na Stomatologiju, Salko bi zavrnuo rukave i liječio sve odreda. Ali kako?! Lahko. Bio je pravi znalac, čudotvorac, mag.
Prvi pacijent mu je bio Ića sa Širokače koji je imao samo dva očnjaka u glavi, popularno nazvane „stative“ koje su besprijekorno stajale i nisu ga boljele, ali ga je zato sva donja vilica nesnošljivo razvaljivala. Kad ga je doktor Salko stavio u stolicu i reko mu da zine, naravno da mu pregleda zube, vidjevši ove dvije stative, nije odolio da se ne našali: – Druže Ićo, da vi niste možda bili golman?
Ićo mu odmaknu ruku zaprepašteno:
– Otkud ti ta izleti, doktore?
- Zato što vam gornja vilica izgleda k’o fudbalski go. Imate dvije stative…
Nije dovršio a Ićo mu jalijaški uleti:
– A bilesi mi je onda jezik golman, ha doktore? Ne znam kako znaš, ali si u pravu, bio sam golman u drugom timu Sarajeva. Igrali smo prijateljsku utakmicu protiv beogradskog Partizana i onaj čuveni mesar Hatunić bezbeli nije išo na loptu nego na moju glavu, tako me opalio volejem, da sam se probudio u bolnici. Tamo mi je doktor saopštio da su mi morali hitno operisati sve zube koji su bili polomljeni i da su samo ta dva ostala. I onda mi je pokazao na natkasnu, i rekao imate poklon od vašeg kolege fudbalera. Tamo je stajao tanjir sa četiri šampite i porukom na kojoj je pisalo: Izvini, dešava se. Ovo je za tebe. Hatunić. On je bio čuveni fudbaler kostolomac. I vjeruj doktore sve sam mu po spisku, jer sam shvatio da mi se podsmijeva: ko biva izbio sam ti zube levatu sad samo možeš jest šampitu.
A Salko Lahka Ruka je izgledao prije kao mesar a ne doktor, više je podsjećo na Bada Spensera koji diže kamione a ne na zubara što veze sitan vez u ustima.
Obrati se Ići:
– A čuj šampite, ma nemoj mi se brinut dobri moj Ića – odmah je po mahalski krenula intimizacija – brzo ću ja to riješit.
I ne pitajući ga koji ga zub boli, a boljela ga je vasbutum donja vilica, u dva trzaja izvadi mu ona dva očnjaka što su mu ostala. Iću je u sekundi zalila krv. Poče frfljat: – Ddddoktore, ne bole me, ba, stative, šššto mi ih izvadi?!
Salko Lahka Ruka ga je pljeskao svojim ručerdama ko pratljačama s jedne i s druge strane lica tako da Ića uskoro nije osjećao nikakav bol u vilici, samo su mu obrazi bridili, tepajući mu:
– Ićice dragi, bit ćeš mi do života zahvalan. Kad-tad bi morao izvaditi ova dva zuba. E, evo ni narkoze ni ništa, sve je prošlo kao po loju. Hajde ti sad Ićice kući pa mi se javi za koji dan da stavimo protezicu.
Ići se mantalo u glavi od Salkanovog šamaranja tako da ni dan-danas ne zna ispričat kako je prešo Bistrički most. Uglavnom, da ne bi on jedini nadrljo, svoj je raji s memli strane na sav glas hvalio zubara Salku Lahke Ruke. U društvenom domu na Širokači okupljo je potencijalne pacijente i uspješno lobiro da idu kad Salkana.
Govorio je:
– Lojkane zini, evo vidiš – trica, dvica, sve ti je to načeto, a ti plaho voliš pojest slatko. Šta, taman zagrizeš baklavu i krvrc, pukne ti zub. Šta ćeš?! Ni tamo ni vamo, ni baklavu pojest ni zubaru odmah ići. Zato haj ti kod Salkana Bajram se bliži. On je čudo. Ne treba ni anestezija, dok se sabereš, zubi napolju, i nema više šta da boli.
I tako se proširi priča da u čitavom Sarajevu nema boljeg zubara od Salke Lahke Ruke. I od tada o njemu kruži legenda. Njegova parola je bila: Što ćeš trošit vrijeme na preglede, na popravke i lijekove, kad ćeš za desetak godina morat povadit sve zube. Bolje ih onda povadit prije nego kasnije.
To su se u neka doba redovi stvorili pred ambulantom Bistrik. A Salko Lahka Ruka je radio ko na traci. Uđe čovjek, kaže bole ga četvorka i petica, a Salko mu s klještima prošara po ustima i odmah zareda još dvicu, tricu, četvrticu, po’ mu vilice odmah razvali. Ali je na svakog djelotvorno djelovalo to njegovo šamaranje s tapuškanjem po obrazima umjesto anestezije.
Za nepune dvije godine otkako je Salkan počeo ordinirat, sva južna strana Sarajeva je hodala bez gornjih zuba. I njegov drug koji je bio vrstan protetičar Sejdo Živac je imo pune ruke posla. Pošto je samo on radio protetiku za svršene pacijente Salke Lahke Ruke.
Nakon dugo godina saznat će se da je u igri bio veliki tal između njih dvojice. Salko je ljudima vadio zdrave zube da bi Živac imo što više pacijenata za protezu.
A tu je ujdurmu provalio širokački detektiv Hamo Holms koji je sve vidio, sve znao, sve pratio. On je kradomice prisustvovao (čitaj: prisluškivo) početku duge odiseje talisanja Salke i Živče, i to baš kad su dogovarali „poso“. Kad je Živac govorio Salki da vadi po dva-tri zuba i da pacijenta šalje kod njega da mu uradi parcijalnu, Salko se pobunio:
– Ne vadi mi živac! Đe ću dvaput poso radit! Ja dvaput vadit a ti dvaput za siću radit. Ne ide to brate. Nego sve odjednom, ja im povadim sve zube a ti im ugradiš cijelu protezu i kapak. A onda ćemo svakog stotog, pravog srećkovića, nagraditi sa dvije zlatne navlake na protezi. Sad je to moderno.
Živac se složi i krenu u biznis. A na pitanje raje što nije odmah nije digo hampu i alarmiro južnu stranu, Holms im se samo nasmijao. I sve im se samo kazalo. Hamini su zubi bljesnuli kao glečeri s Alpa.
Tako je južna strana sva ostala bez zuba. Oni su bili preteča kulturnih ljudi koji su htjeli rasteretiti svoje zdravstvo.