Malo koja vijest me u posljednje vrijeme obradovala kao najava da će uskoro biti objavljen roman velikog i neponovljivog Gabrijela Garsije Markeza (Gabriel García Márquez) „Vidimo se u avgustu“.
Na ovaj izniman način obilježava se desetgodišnjica smrti nobelovca čija su djela obogatila i uljepšala živote ljudi širom svijeta, koji su, čitajući njegova remek-djela, plovili nekim drugim dimenzijama postojanja.
Roman je Markez napisao desetak godina prije smrti, a, pritisnut bolešću koja mu je utjecala na um, u trenutku stvaranja dvoumio se želi li ga objaviti. Njegovi sinovi odlučili su da protok vremena donese završni sud o djelu, a kad su ga nakon više godina ponovo pročitali, bili su zadivljeni načinom pisanja i ljepotom same priče i stoga su donijeli odluku o objavi romana.
Nestrpljivo tragajući po bespućima interneta da doznam barem redak više o sudbini glavne junakinje Ane Magdalene, shvatila sam da se svijet raduje, da iščekuje, da se primjerci knjige unaprijed rezerviraju (naravno da nisam ni ja propustila priliku), da se odbrojavaju dani…
Pa, vraća li se to čitanje u modu? Ono pravo čitanje, s knjigom u ruci, ono kad zaboravimo na sve oko sebe i postanemo dio onoga što nam nudi čarolija u našim rukama… Koliko samo čitanje knjige može promijeniti jedan život i koliko ljepote može unijeti u svijest čitaoca… Ko ne vjeruje – neka proba.
Pade mi na pamet da sam nedavno pročitala i rezultate istraživanja u jednoj bogatoj evropskoj zemlji po kome čitanje preuzima primat nad društvenim mrežama, izlascima u kafiće i kina. Ne znam, ali bilo bi divno.
U svakom slučaju – vidimo se u martu, jer je to mjesec u kojem će novi roman velikog Markeza biti dostupan čitaocima širom svijeta.