Kaže mi danas kolegica iz redakcije: „Pa, šta je ovo na društvenim mrežama. Niko se više ne hvali diplomom, magisterijem, dobrom ocjenom… Već samo grudi, stražnjice, trepavice…“.
I sve prekrasno i savršeno – lice, zubi, šminka, frizura, zadnjica, prednjica … I naravno sve sto posto prirodno, bez filtera. Jeste, ali malo sutra.
Onda ide niz pohvala i niz divljenja u komentarima, dok s druge strane ekrana to zvuči malo drugačije.
Fakat, kako smo u neznanju stigli do toga da šarana laža postaje istina, da učenje i školovanje postaje blam, i kad se stiglo do opasnog nivoa ispraznosti, neznanja i nepodnošljive površnosti.
Krenulo je to lagano, gotovo neprimjetno. Prvi korak je uglavnom bio da se napravi stotinjak selfija dok se nije postiglo savršenstvo. Nekako neprimjetno stiglo se do faze da se odlazi na određene događaje i mjesta samo radi tako željene savršene fotografije i, naravno, objave.
A tek ako na nekom od tih događaja naleti neka poznata faca. E, tad nastaje haos. Gazi se preko svega samo za zajednički selfi. Jer, zašto negdje ići ili bilo šta raditi ako se to neće objaviti. Potpuna farsa.
A, u školi ili na fakultetu nije dozvoljeno slikanje tokom časa ili predavanja. Nije baš poželjno ni po hodnicima ozbiljnih obrazovnih institucija.
E, u tom grmu leži zec. Dajte, ljudi, učinite nešto, otvorite nastavu za selfije, pa možda onda obrazovanje i znanje ponovo dođe u modu.