U modernom svijetu, hvala Bogu, svakim danom se pronalazi lijek za sve više bolesti i poremećaja. Nauka se razvija u neslućenim pravcima, i ono što nam se još prije dvije-tri godine činilo nezamislivim postaje realnost.
Ali, niko još zvanično nije pronašao lijek za slomljeno srce. Svako od nas, ako nije i on sam, poznaje neku osobu koja „pola života“ pati za istom osobom. Slučajevi variraju – ili su bili zajedno pa su prekinuli ili je to jedna od onih beznadežnih ljubavi gdje jedno voli i pati, a drugo živi svoj život.
Niko ne zna tačno pokazati gdje ga tačno boli kad se to srce slomi usljed ljubavnih jada, ali će vam mnogi s ovom dijagnozom reći da za njih nema ni lijeka ni spasa.
Pa, kakvi su to ljudi fatalisti? Da li je normalno da više vole osobu koja ih je ostavila, ili koja im je nanijela bol, ili koja za njih ne haje, nego sebe?
Normalno da nije normalno. Možda vole da pate, ali nije baš toliko teško ustati jednog jutra iz kreveta, umiti se, popiti kafu i krenuti u život bez boli i patnje.
Jer, da vam neko ukrade, ne daj Bože, automobil, novčanik, mobitel… vi ne biste patili i tugovali zbog toga nego biste se dali u potragu za lopovom ili biste čak odmah sebi obezbijedili novi automobil ili mobitel. I tako u najkraćem roku premostili gubitak.
E, pa tako nemojte patiti za lopovom koji vam je srce ukrao, nemojte plakati nego – zavolite sebe, postanite predivni i uživajte u svom društvu. Priuštite sebi lijepe stvari i događaje, smijte se, izađite i jednostavno – pronađite nekoga ko je vrijedan vaših osjećanja.
A na koncu – koga nema bez njega se može.