Sanela Kovačević, bachelor tekstilnog inženjerstva na smjeru modni dizajn, vlasnica je Art studija „Zambak“. Rođena u Zavidovićima, a danas sa stalnom adresom u Cazinu, Sanela je svoju ljubav prema modi spojila s dubokom povezanošću s prirodom, iz koje crpi inspiraciju za svoj rad.
Put je oblikovala jasnom vizijom, kroz studije u Bihaću i život u Krajini, gdje je pronašla ljubav, dom i pravu životnu ravnotežu. Danas je sretna supruga i majka dviju djevojčica, uspješno spajajući porodične i profesionalne uloge.
Skrivena mašina
Kada se osvrnete na svoje djetinjstvo, kažete da ste u svijet dizajna ušli gotovo odmah nakon što ste naučili hodati i govoriti. Kako je taj kreativni svijet izgledao tada?
– Ne bih znala tačno procijeniti kada je počelo moje zanimanje za dizajn, ali često volim reći da sam prije toga samo naučila hodati i pričati. Ratno djetinjstvo, siromaštvo, skrivanje u skloništima… U takvim uslovima žene iz moje porodice sjeckale su staru odjeću i punile jastuke. To je bio moj prvi susret s tekstilom. Šarene krpice, svijet mašte i Božija milost postali su moj mali, sigurni balon. Prvu mašinu koristila sam krišom, a mama mi je već sa sedam godina pokazala osnove. Tako je sve počelo.
Odrasli ste u Zavidovićima, a sada živite u Cazinu. Kako su ta dva mjesta oblikovala Vašu umjetničku i poslovnu priču?
– Zavidovići su moj grad djetinjstva i buntovništva, mjesto gdje sam počela eksperimentisati sa stilom i gdje sam naučila koliko je teško biti drugačiji u maloj sredini. Cazin me, s druge strane, prihvatio širom otvorenih ruku. Njegova energija, razvoj i podrška malim biznisima bili su vjetar u leđa mojoj ideji. Danas se ovdje osjećam kao kod kuće.
Vaš studio nosi ime „Zambak“. Koje je značenje iza tog imena i zašto ste ga izabrali?
– Tražili smo ime koje je bosansko, tradicionalno, moderno i svevremensko. Suprug je predložio ‘Zambak’, što na turskom znači ljiljan – simbol Bosne i Hercegovine. Zvuk tog imena odmah me osvojio. Ima sve što nam je trebalo – snagu, simboliku i identitet.
Fokus Vašeg rada je širok, od dječije i svečane odjeće do asesoara i narodnih nošnji. Kako uspijevate održati balans između savremenog i tradicionalnog?
– Naš studio balansira između epoha, stilova i generacija. Radimo sve, od dječije do svečane odjeće, uključujući i redizajn narodnih nošnji. Volim taj izazov. Kroz projekte kombinujem savremene materijale i krojeve s tradicionalnim ručnim radovima, dajući starim komadima novu priliku da zasijaju.
Radite za više od dvadeset kulturno-umjetničkih društava. Koliko Vam znači to povjerenje?
– To je veliko priznanje. Saradnje su krenule još prije formalne registracije studija. Danas radimo s udruženjima iz BiH, Hrvatske, Srbije, Njemačke, Švicarske, pa čak i Amerike. Poseban je osjećaj vidjeti naše nošnje na manifestacijama širom svijeta.
Šta Vam pričinjava najveće zadovoljstvo u procesu stvaranja?
– Najveću radost mi donose reakcije klijenata. Kada preuzmu narudžbu i vidim im iskren osmijeh, to je za mene vrhunac svega. To je trenutak kada sav trud i neprospavane noći dobiju smisao.
Da li postoji komad koji Vam je posebno drag?
– Kao kad pitate majku koje dijete najviše voli. Svaki komad ima svoju priču, ali posebno emotivna bila sam pri izradi vjenčanica za moje sestre. U svaki šav su utkane emocije, ponos i suze radosnice.
Jeftina moda
Koji su najveći izazovi vođenja kreativnog studija u manjim sredinama?
– Najveći izazov je borba s tržištem preplavljenim jeftinom modom. Također, skupi materijali, porezi i poskupljenja otežavaju rad. Ipak, posla imamo mnogo, radimo mjesecima unaprijed. Za malu sredinu, i više nego dovoljno.
Kako izgleda prosječan radni dan u Art studiju „Zambak“?
– Radimo suprug i ja, a dani su ispunjeni sastancima, narudžbama, dostavama. Prilagođavamo posao djeci i kući. Ponekad radim noćima, ali ovaj posao me ispunjava. To nije samo posao – to je moj život.
Imate li poruku za mlade djevojke koje sanjaju o svom kreativnom biznisu?
– Budite uporne, radite s ljubavlju i poštenjem. Ulažite u znanje, ne trčite za profitom. Počela sam sa polovnom mašinom i velikim snovima. Vjerujte u sebe, sve ostalo će doći. I zapamtite, emotivna stabilnost i duhovna hrana su gorivo koje vas nosi kad je najteže.