Nekadašnja učesnica muzičkog takmičenja „Zvijezda možeš biti ti“, a potom i „Dio tima“, Dunja Fazlić posvećena je svojoj kćerkici i poslu koji voli najviše, muzici. No, ovoga puta Dunja, mlada bh. pjevačica koja strpljivo i kvalitetno gradi svoju muzičku karijeru, a i pravnica je po struci, priča nam drugačiju priču; kako izgleda život majke, koja sama odgaja dijete i pritom uspješno balansira muzičke obaveze. Dunja je sklona promjeni imidža, ovoga puta došla nam je crnokosa. Podsjećamo je kako žene kada žele uvesti neku promjenu u svom životu, obično, prvo mijenjaju frizuru. Je li to slučaj i s njom?
– Bila sam plava pa sam skratila kosu, ošišala šiške, a onda sam shvatila da moram naći momka da prestanem više mijenjati frizure. Šalim se, uvijek se zezam kako je najlakše promijeniti fizuru, kao to najmanje boli, tako da se još držim mijenjanja frizure dok ne počnem druge stvari na sebi mijenjati. Kod mene u principu nisu bile nikakve faze nego sam željela da budem plava, probala sam, a ljudi su se podijelili na one kojima se svidjelo i one kojima nije. Na stranu komentari, htjela sam tu boju kose, međutim, kvalitet moje kose nije za plavu boju, pa sam morala da se vratim u svoju prirodnu boju.
Koliko ste sazreli kao žena otkako ste postali majka?
– Ne 100 posto nego 200 posto, ustvari, ne znam koliko sam sazrela, prije je riječ o tome da sam se promijenila, nekako sam se prilagodila toj ulozi, koja me je napravila boljom osobom, ženom, kvalitetnijom, sposobnijom, tako da postati majka za mene je bilo džek pot.
Neke žene spremne dočekaju majčinsku ulogu, neke imaju armiju pomagača; ko je Vama najveća podrška u odgoju Tie?
– Sav taj period trudnoće i nekoliko prvih Tijinih mjeseci su bili poprilično burni, tako da nisam ni bila svjesna svoje uloge dok nas dvije nismo ostale same. Tek onda sam shvatila koliko je zaista divno imati dijete. A taj period kad se ona rodila bio je previše stresan, tako da nisam mogla uživati onako kako majke uživaju kroz cijelu trudnoću i te prve mjesece. Zato se sada trudimo da nadoknadimo sve to vrijeme, odnosno ja se trudim da uživam što više. Moji roditelji su uvijek bili tu. Pošto sam majku izgubila, sad je otac taj koji je preuzeo značajnu ulogu. On je vodi i dolazi po nju u vrtić i zaista su postali pravi drugari. Naprosto, uživam gledati ih i ta neka ljubav njihova je baš onako posebna.
Kada ste već spomenuli majku, koliko ste bile bliske?
– Bile smo drugarice, prije svega, a ona je zaista bila divna osoba. Znala je svaku moju tajnu, iako je malo ljudima čudno kad kažem da je moja mama znala sve, ali ona je stvarno znala svaki detalj mog života i zato mi najviše nedostaje. S njom sam mogla baš o svemu da razgovaram. Od nje sam dobijala najbolje savjete, valjda je to prirodno i majka zna šta je najbolje za njeno dijete.
Da li i Vi postupate tako sa svojom kćerkom?
– Iskreno se trudim da uspostavimo taj neki, prije svega, prijateljski odnos. Tia i ja želimo da gradimo odnos na povjerenju, ljubavi, jer mene ne zanima autoritet niti se time vodim, nisam ta majka, prije svega, želim da smo drugarice, da imamo blizak odnos, da sam uvijek tu za nju. Dok dišem, ja, ustvari, dišem za nju.
Koliko je bitna podrška porodice?
– Mislim da ne bih bila to što sam sada da nisam imala podršku porodice. Vjerovatno Tia i ja ne bismo živjele ovakav život da nije mog oca, tako da je meni porodica broj jedan, prvo porodica pa onda sve ostalo. S porodicom se ništa ne može mjeriti u životu.
Trenutak koji biste rado zaboravili?
– Ima tu mnogo trenutaka, generalno taj neki period razvoda i svega toga bih voljela da nisam prošla, ali, s druge strane, i sretna sam što sam prošla kroz sve to, jer sam naučila mnogo toga o sebi, životu, ljudima. Sve ono što bih izbrisala, zapravo, naučilo me onome što neki ljudi nemaju priliku da nauče.
Koliko je danas u BiH teško biti razvedena žena, a pri tome imati dijete i još se truditi da uspiješ u svom poslu?
– Teško je utoliko što su sistem i zakoni jako loši i uopće nisu na strani djeteta. Uvijek kažem da ja nisam bitna u cijeloj toj priči bitno je dijete i njena prava, a nažalost država ne štiti prava djeteta, ona štiti očeve koji žele ili ne žele da se brinu o svom djetetu. To je problem sistema i jedno vrijeme sam se borila s tim i protiv sistema, međutim, generalno jako je teško jer žena mora da radi, brine o djetetu, da privređuje i da je uvijek raspoložena, nasmijana, dok se muškarcima, ipak, malo više može u našem društvu.
Kakav Tia ima odnos s ocem?
– U principu ima odnos onakav koliko njen otac želi da ima odnos s njom. Trudim se da taj odnos održavam zbog nje, da ona ima oca, a sve isključivo zavisi od volje i želje oca.
Da li je teško uskladiti sve obaveze, posao, muziku s odgojem kćerke?
– Malo je naporno, jer radim radnim danima, vikendom je svirka. Koliko god da provedem vremena s njom, meni fali još, želim još. Zato sve slobodno vrijeme samo na Tiu želim da potrošim.
S kim prvo dijelite svoje najgore, ali i najbolje trenutke?
– Nekada je to bila moja majka, a danas je najbolja prijateljica Selma. Sada smo već postale i sestre, jer družimo se više od dvadeset godina i ona je osoba koja najbolje razumije te moje bubice (smijeh). Razumije me u svemu.
Šta je danas potrebno da bi se postigao uspjeh na muzičkoj sceni?
– Mnogo rada, truda, vježbanja, ulaganja, podrške i na kraju jako puno novca. Iziskuje i mnogo vremena jer moraš se posvetiti temeljito poslu, da bi dostigao neki nivo, zadovoljio vlastite kriterije, ali i kriterije publike.
Na koji način razmišljate o muzici danas?
– Trudim se da Tia nema previše kontakta s današnjom muzikom, jer ne želim da mi dijete odrasta uz te tekstove, možda će ona sve to slušati za pet godina, i možda neće moći pobjeći od toga, ali ja se trudim da u kući to ne slušamo. Muziku dijelim na dobru i lošu a ne na žanrove, jer ću ja poslušati dobru narodnu pjesmu, koju na kraju i otpjevam, ali trudim se da Tia bude izuzeta iz novih loših tekstova.
Od koga ste dobila najbolji savjet kada je riječ o muzici?
– Nisam osoba od slušanja savjeta, što je nije tako dobra osobina, ali najbolje o muzici čovjek nauči kada je u muzici i kad uči i gleda od drugih. Nikad mi niko nije rekao uradi to, a to nemoj, nego jednostavno, kad posmatram, ono što mi se svidi, to i pokupim, a što mi se ne svidi odbacim.
Foto: Aldina Zaimović