Učešćem na tradicionalnom koncertu “Kao nekad pred Božić”, splitski kantautor Goran Karan ovog decembra je sa Sarajlijama podijelio radost praznika. Na sceni je duže od 30 godina, a osim muzikom, Goran se bavi i pisanjem. U pripremi je i njegova knjiga koja će uskoro ugledati svjetlo dana.
-Tekstualna vrijednost je nešto vrlo bitno kada si pjevač. Imao sam sreću, pa mi je mater radila u biblioteci. Prvih 12 godina rastao sam tamo, tako da sam ja rođen između knjiga na policama i moralo je doći do određenih poremećaja – objašnjava Goran svoju strast za pisanjem.
Koji je Vaš recept za opstanak na sceni?
– Recepta nema, na općoj razini to su neke univerzalne istine. Ako misliš da si ti taj, onda najčešće jesi, ali da bi se to dokazalo, moraš pružiti priliku svemiru da se namjesti tako, a to zna potrajati. Ustraj, napravi sve najbolje što znaš u tom segmentu obraćanja ljudima, Bogu, sebi… Budi iskren skroz i do kraja se daj, jer rezultati nisu do tebe. Rezultati su kako ti bude. Ti možeš napraviti to svoje na najbolji mogući način i da se ne dogodi to u tom trenutku. Ako si pravi, onda si iznad ili ispred vremena u kojem radiš, međutim, ako nemaš izbora nego biti to, onda budi to. Pri tome sebi osiguraj, napravi zaštitnu mrežu, da je imaš ako ti ovo ne uspije, a kada napraviš tu mrežu, presjeci je, razbij i makni.
Da li Vas je slava ponijela i u jednom trenutku?
– Imao sam sreću pa sam prije nego što je počelo javno prepoznavanje, svirao mnogo godina čekajući kada će više ta slava. Svirao sam po ulicama po svijetu, tako da u tim trenucima ako pogodiš pravu pjesmu i ako goriš dok je sviraš, stat će i čistač ulice i gradonačelnik. I to javno prepoznavanje je došlo dovoljno kasno da shvatim da nije do mene, da nisam neko postiguće za ljudski rod. Davno su ljudi rekli: „Ne izgubi se u porazu i ne ponesi se u pobjedi“. Veoma bitno mi je živjeti na način da, koji god rezultat današnjeg dana bio, nakon što daš sve od sebe, daj opet sutra toliko. U svakom slučaju, čim si na pozornici, imaš nekakav ego koji ima potrebu da pokazuješ ljudima svoje emocionalne iznutrice.
Kroz Vaše pjesme se najčešće provlače niti ljubavi. Jeste li emotivac u privatnom životu?
– Mislim da publiku možeš jedno vrijeme zavlačiti s nekim idejama o sebi. Ljudi rade stvari koje možda i ne vole, ali kada legneš nakon radnog dana, bio ti sretan ili nesretan, ili si legao s nekim ko ti je drag ili si se sjetio nekoga ko ti je drag. Ta misao zapravo pomogne u životu da se osjećaš zaista živim, sve ostalo je zabavni park ili robija. A ljubav je kada daješ više nego što uzimaš i onda mislim da te pjesme najduže i ostaju, zato što vrijeme ne troši. Ljubav preživi čak i smrt, koliko god je to teško kazati. Neko ode s ovog svijeta, a kod druge osobe koja ga je voljela ona još traje.
Foto: Igor CC Kelčec
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
Aktuelni broj