U zagrebačkom domu Alena Islamovića ovih dana vlada slavljenička atmosfera. Njegova mlađa kćerka Lara, 25-godišnja diplomantica studija za upravljanje ljudskim resursima, na svijet je donijela sina. Alen ne krije sreću, drugi put je djed, najmlađi član njihove porodice, maleni David, svojim dolaskom uljepšao je njihovu svakodnevicu i odnos. Alen nikada nije krio da mu je, neovisno o slavi, uspjesima, koncertima, zarađenom novcu, porodica uvijek bila i ostala prioritet broj jedan. Kada ne snima ili ne radi koncerte, naći ćete ga u društvu supruge Marijane s kojom je zajedno od njene 17-te godine, i kćerki Une, Lare i njihovih porodica. Četverogodišnji unuk Din, kojeg mu je podarila starija kćerka Una, vrtio je djeda oko malog prsta, a nema sumnje da će isto biti i s Davidom, koji je, priča nam Alen, već postao mezimac cijele porodice. Jednako kao i djed, dječačića je razmazila i ponosna baka.
– Supruga i ja smo iz velikih porodica, koje su pravo bogatstvo. Želio bih da naše kćerke imaju više djece. Lijepo je imati nekoliko braće i sestara. Hvala Bogu, mi smo se pobrinuli za njihovu budućnost i očuvali ljepotu zdrave i normalne porodice, koja danas funkcionira bez trzavica, petljanja i laži. Našu Laru smo smatrali curicom, ali više ne. Sad je majka i to traži određenu odgovornost, prema bebi i porodici – kaže nam Alen na početku razgovora.
Vjenčanje kod matičara Lara i njen partner su bili zakazali za 25. juni, no, učinili su to ranije. Planirate li veliko svadbeno slavlje?
– Već su se vjenčali zbog djeteta i zbog dokumentacije koja je potrebna za bebu. Da li će biti neke fešte, ne znam, niti forsiram. Imam osjećaj da ove nove generacije mladih roditelja na te fešte gledaju sasvim drugačije. Nije im to neki prioriet da se mora desiti. Mi stariji ćemo malo slaviti sa svojim prijateljima u Bihaću i na moru.
Već imate četverogodišnjeg unuka Dina, sina vaše starije kćerke Une. Kako je on prihvatio novog člana porodice i na koji način gradite vezu s unukom? Kako volite provesti zajedničko vrijeme?
– Din je već veliki dečko i razumije sve što se dešava. Prvi dan je bio malo ljubomoran na Davida, ali već treći dan je držao svog brata u krilu govoreći: „Ovo je moj mali buraz“. S Dinom uživam ići na kafu, sladoled, pričamo o autima, traktorima, šta je sve radio. Ispriča mi i da li ima djevojku u vrtiću. Kada me ne vidi duže, onda moli mamu da mu na YouTubeu nađe neke spotove i on uzme svoju gitaru i imitira Bregovića. Čak sam mu morao kupiti i bubanj kad je vidio Goranovog bubnjara u orkestru. Odlazimo u park gdje voli da igramo nogomet, pa mi onda objašnjava, da će mi, kad bude veliki igrač, kupiti Mercedes, mami Porshe da bude mačka, baki Audi, a svom tati neki ludi brzi automobil. Znamo i u stanu zasvirati nešto zajedno, on lupa bubnjeve, a ja gitaru. Uglavnom, pun je energije.
Alen s unukom Davidom
Kako ste odgajali svoju djecu i jeste li možda popustiljiviji prema unucima?
– U odgoju naše djece najviše je doprinijela Marijana. Ja sam svirao i putovao mjesecima. Kad bih imao slobodno vrijeme, organizirao sam putovanja, skijanja, jer sam se uz njih i odmarao i punio novom energijom. Kćerke su s nama proputovale cijelu Evropu.
Prema Dinu sam popustljiv do određene granice. Neko mora biti autoritet, a ja mu značim nešto, vidim to i po njegovom ponašanju. Pazi kakav je i sa mnom, ali i u društvu svojih roditelja, uglavnom pravila ponašanja postoje.
Biste li voljeli da Din i David krenu Vašim stopama?
– Te stvari ne treba forsirati. Oni će sami sebi odrediti put. Danas jedni navijaju za nogomet, drugi za tenis, treći da budu doktori. Ja muziku ne forsiram. Znam da je Dinu, kada je imao dvije godine, bilo čudno, vidjeti me na televiziji, a ja sjedim pored njega. Sigurno me je vidio kao Paja Patka ili Miki Mausa iz crtanih filmova.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
