Foto: Samir Saletović
Naučio sam mnogo o historiji Sarajeva, koja je učinila da se osjećam posebno na ovom mjestu. Sada, kad sam ovdje, bolje razumijem i Festival te način na koji je stvoren. Bio je nada u veoma mračnom periodu grada. Dakle, kada nešto daje nadu i kada je to kinematografija, meni je uvijek zanimljivo
Razgovarala: Aldina Zaimović
U Sarajevu od prošle sedmice borave čak tri oskarovca; meksički i poljski reditelji Alejandro González Iñárritu i Paweł Pawlikowski te meksički produkcijski dizajner Eugenio Caballero. Trinaesti Talents Sarajevo u okviru SFF-a otvorio je upravo Caballero, koji je pred 60-ak mladih glumaca, reditelja, scenarista, producenata, montažera, filmskih kritičara i direktora fotografije iz Jugoistočne Evrope i Južnog Kavkaza, govorio o svom dugogodišnjem radu.
Eugenio Caballero rođen je u Mexico Cityju, a nakon studija umjetnosti i historije filma u Firenci počeo je graditi karijeru produkcijskog dizajnera u Meksiku, gdje je radio na nagrađivanim muzičkim spotovima (MTV nagrade) i kratkim filmovima. Nedugo nakon toga uslijedio je rad i na igranim filmovima. Dvadeset je potpisao kao produkcijski dizajner. Dobitnik je nagrade Oscar za najbolju scenografiju za rad na filmu Guillerma del Tora „Panov labirint“. Njegove su i nagrada Ariel, nagrada Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa… „Goyu“ je dobio za scenografiju filma „Sedam minuta poslije ponoći“. Zbog rada na Oscarom nagrađenom filmu Alfonsa Cuarona, „Roma“ (2018), na njegovu adresu su stigle brojne nagrade kritičara, udruženja scenarista, ali i BAFTA i Oscar.
Ovo je Vaš prvi dolazak u Sarajevo. Jeste li imali priliku vidjeti nešto od znamenitosti grada, probati naše lokalne specijalitete…?
– Probao sam hranu koja je jako ukusna, to je vrsta hrane koju volim, tako je mekana, poput duha ovog grada. Probavanjem novih stvari osjećam se kao kod kuće. Naučio sam mnogo o historiji Sarajeva, koja je učinila da se osjećam posebno na ovom mjestu. Sada, kad sam ovdje, bolje razumijem i Festival te način na koji je stvoren. Festival je bio nada u veoma mračnom periodu grada. Dakle, kada nešto daje nadu i kada je tu kinematografija, meni je to uvijek zanimljivo. Za mene je to sjajno iskustvo. Također, razgovarao sam s mnogo ljudi koji su mi pomogli da razumijem različitost i kompleksnost Sarajeva, koje je stoljećima imalo blizak susret s drugim kulturama. To je bogatstvo ovog festivala.
Ove godine otvorili ste 13. po redu Talents Sarajevo, kako je bilo raditi s mladim autorima iz Albanije, Azerbejdžana, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Kipra, Gruzije, Grčke, Mađarske, Moldavije, Rumunije, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Srbije i Turske. Je li to novo iskustvo za Vas?
– Jeste i nije. Jeste, jer su došli novi ljudi iz ovih zemalja. Uvijek su tu nove individue koje imaju određene vizije pogleda na svijet. Oni su odlični mladi stvaraoci filma koji se zanimaju za određene stvari. Imao sam priliku odgovoriti na neka pitanja i podijeliti svoju viziju onoga što radim. Malo ljudi zna šta, zapravo, znači produkcijski dizajner, mislim na ljude koji dolaze u kino i one koji dolaze na festivale, mislim da se ni u školama dublje ne zalazi u ovu temu, ali je taj posao veoma važan, jer je jedan od ključnih stvari u filmu. Svaki film ima određeni svijet koji samo njemu pripada. To je moj posao, to je ono što ja radim.
Kakva je uloga dizajnera u produkciji na filmskom setu?
– Kreiram vizuelni koncept filma zajedno s direktorom fotografije. Radim na stvarima koje možete dodirnuti, poput zidova, namještaja, objekata, arhitekture, lokacije, pravim dizajn određenih kostima. Na setu to je moj posao. Uvijek kažem da tri osobe definiraju svijet filma, a to su režiser i dva stručnjaka, koji će pomoći da ljudi što bolje razumiju i osjete film. Dok ja radim stvari koje se mogu dotaknuti, direktor fotografije radi s onima koje se ne mogu dotaknuti poput svjetlosti, boje ili kadriranja, kretanja kamere i slično. Kada se udružimo, stvaramo novi svijet koji publika, gledajući film, može osjetiti.
Osvojili ste nagradu Oskar za najbolju scenografiju u filmu „Panov Labirint“. Koliko je ta nagrada promijenila Vaš život?
– Nije promijenila gotovo ništa kada je riječ o metodologiji posla, jer kada radite srcem, vi ulažete sebe sve vrijeme, bez obzira imate li 25 ili 27 internacionalnih nagrada, vi uvijek stvarate, iako uvijek postoji mogućnost za neuspjeh. Sve je to dio stvaranja. Promijenila je to da imam pristup većem broju projekata i mnogo sam sigurniji u ono što radim. Nikada se ne zna u kojem pravcu će se okrenuti to što radite, može biti dobro, može biti loše. Ne postoji formula po kojoj radite. Kada bismo je imali, svi bismo imali dobre filmove, ali to je nemoguće. Ponekad uložite mnogo truda i rada, ali vaš film ne bude dobar, iako ste cijelim srcem ušli u projekt.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
