Glumica Nataša Ninković jedna je od onih umjetnica koje su svoju karijeru gradile isključivo na vrhunskim ulogama. Iako su joj, nakon angažmana u filmu „Savior“, predviđali holivudski uspjeh, Nataša je odlučila da ostane i stvara na domaćem terenu. Iza nje je 30 godina duga karijera ispunjena brojnim priznanjima, a posljednje u nizu je nagrada „Carica Teodora“, koja joj je dodijeljena na nedavno završenim 54. Filmskim susretima u Nišu.
– Ne znam da li mogu reći da sam ponosna, ali sam sretna što u svom poslu trajem na način na koji trajem. Iskušenja su, u smislu ponuda, velika pa se čovjek lako polakomi na „trend“ ili na novac, ili iz sopstvene sujete prihvati nešto što mu ne dolikuje i što je nedostojno njegovog dara. Zadovoljna sam što sam imala kontunuitet u svom radu, zahvaljujući, prije svega, pozorištu koje drži moja čula budnim i izoštrenim. Ono mi ne dozvoljava da zasjednem na lovorikama i često čini da na prvoj čitajućoj probi osjetim strah od toga da li ću uspjeti ili umjeti da odgovorim na zadatak koji mi je dat. To ponekad opterećuje, ali je za mene dragocjeno – kaže Nataša na početku razgovora.
Nagradu „Carica Teodora“ ste posvetili klasnom drugu, svom Trebinjcu i pokojnom kolegi Nebojši Glogovcu. Nažalost, ali u posljednjih nekoliko godina svjedočimo odlasku brojnih velikana iz svijeta glume. Kako se nosite s ovom vrstom gubitaka?
– Svako od nas nađe način da se izbori s odlaskom dragog i bliskog čovjeka. Oplakuješ, utrneš malo. Ali, pomislim na svoje sinove i svoju porodicu i glavu gore. Niški festival je meni vezan za Glogija. Često imam osjećaj kao da je tu, na nekom dužem putu…, tako nekako.
U kojim momentima Vam Nebojša, za kojeg je poznato da Vam je bio jako blizak prijatelj, najviše nedostaje?
– Privatno u raznim situacijama, a poslovno kada uradim nešto novo. Često sam, kada nisam bila sigurna u kvalitet, izbjegavala da ga zovem, jer sam se plašila šta će mi reći, plašila da će vidjeti ono što ne valja. A eto, sada bih na sve pristala.
Bili ste gost nedavno završenog Sarajevo Film Festivala na kojem je predstavljen nastavak serije „Senke nad Balkanom“. Riječ je o seriji koja je u rekordnom roku pokupila simpatije publike. Šta mislite da je, uz neosporni kvalitet, učinilo da postane toliko popularna?
– Moja Mina iliti Minka je u „Senkama“ glavna madam. Dopala mi se, jer takve karaktere do sada nisam igrala. Bjela mi je rekao: „Svi su već na platnu odustali od tebe kao ribe. Već si počela da igraš tetke, babe sa štakama… Evo ja te vraćam“. Otkriva me u 47-oj godini. Mnogo sam se smijala tome. Šalu nastranu, Bjela je strašno posvećen i uživala sam u saradnji s njim kao rediteljem. Sve je duboko promišljeno, epoha ispoštovana, iskorišteni neki istorijski događaji i glumački jako dobro urađeno. Uspjeh ne može da izostane.
Foto: Story.rs
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
