Mira Banjac, legendarna glumica u 90. snima gotovo kao na vrhuncu karijere: Da ne radim, uvenula bih kao biljka

Piše: Redakcija

Meni ne treba slava, a nisu mi bitne ni pare. Samo želim da budem korisna. Bojim se da se povučem, da kopnim i da se odvojim od ljudi i čekam taj kraj. Taj kraj će doći i za njega treba biti spreman, ali mene, kada sam kući, ponekad nešto i zaboli, a na poslu mi ne fali ništa. Rad me stimuliše, ozdravljuje i donosi mi radost

 

U Sarajevu se ovih dana, pod rediteljskom palicom Pjera Žalice, snima novi film simpatičnog naziva „Koncentriši se, baba“. Riječ je o komediji punoj crnog humora u kojoj je Pjer, kao što smo od njega i navikli, okupio neka od najvećih regionalnih glumačkih imena. Najveću pažnju privukla je diva jugoslavenske kinematografije, proslavljena glumica Mira Banjac, koja i danas, nakon duže od sedam decenija, koliko je u glumačkom poslu, strastveno pristupa svakom novom angažmanu.

S legendama treba uživo razgovarati. Čekali smo Mirin dolazak u Sarajevo i dobili ugodan razgovor. Sretna je da je ponovo u BiH, i da snima u Sarajevu.

– Bila sam izuzetno srećna što sam pozvana da radim u Sarajevu. To je grad u kojem sam ostavila neke zaista velike i drage uspomene, te divne dane. Sedam godina sam bila predsjednik Savjeta MESS-a, a ostavila sam i neke filmove iza sebe. Tu su moji prijatelji i kolege. Volim Sarajevo, ljude i druženje. Ovdje su svi vrlo druželjubivi i jako mi je prijatno. Žalicin poziv da snimam me obradovao, jer volim njegov filmski rukopis. Tema filma je ineteresantna i govori o raspadu jedne porodice uoči samog rata. Ja sam njihova umiruća majka, a oni čekaju, kako je to u našim mentalitetima, da vide šta će da se ostavi u testamentu. To je priča o našim naravima – kaže nam na početku razgovora.

Malo je glumaca koji nakon sedam decenija rada, i dalje aktivno glume. I uistinu je nemoguće nabrojati uloge, a bilo ih je više od 160 u televizijskim filmovima i serijama, dugometražnim i kratkim filmovima. Čemu ste, kada je riječ o glumi, najviše posvećeni?

– Zatvorila sam pozorište zato što ono traži ozbiljan rad od jutra do mraka. Preselila sam se u Novi Sad, a to znači da bih morala da putujem na probe u Beograd, a tu su i predstave u večernjim satima i brojna putovanja. Shvatila sam da to ne mogu. No, film i televizija su mi krenuli. Tu mogu da kažem koliko mogu, te šta neću da radim.

Koliko danas, nakon toliko godina, uživate u poslu kojim se bavite?

– To je jedino u čemu uživam.

 

Ostatak intervjua čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti