Intervju

Nebojša Dugalić: Igraj pošteno baš kad svi igraju drugačije

U porodici čovjek postaje čovjek i za sve druge. Tu naučimo sve mehanizme našeg odnosa prema svijetu i na roditeljima je najveća odgovornost u tome da li će djeca izrasti u autentične ljude koji će imati zdrave odnose u zajednici u kojoj sutra budu živjeli

 

Već nakon prve epizode, serija „Žigosani u reketu“ našla je posebno mjesto kod bh. publike. Prvo zbog scenarija, u kojem su autori Dragan Bjelogrlić i Marko Savić radnju smjestili u ovo vrijeme, gdje na površinu izlazi sav teret tranzicijskog opstanka i funkcioniranja ljudi, vrhunske produkcije, a onda, a redoslijed je mogao biti i suprotan, sjajne glumačke ekipe iz cijele Regije. Priča je djelimično snimana i u Sarajevu, što je glavnog glumca Nebojšu Dugalića (koji igra lik Vojislava Voje Todorovića) dovelo u naš glavni grad.

Nebojša je srce izgubio samo u seriji, koja je zasnovana na priči o  dvojici nekada nerazdvojnih prijatelja i saigrača u slavnom košarkaškom klubu, koji je danas na rubu propasti, a koji će njih dvojicu spojiti u pokušaju da ga podignu iz pepela. U stvarnom životu njegovo srce je na mjestu i kuca za suprugu Draganu s kojom je u braku skoro 20 godina, te njihovo petero djece. Pokazuje li ijedno interes za glumu, pitam ga prije nego što smo ušli u svijet stvaranja “Žigosanih u reketu” i obaveza na Fakultetu savremenih umjetnosti u Beogradu, gdje je profesor.

– Za sada ne, ali nikad se ne zna. Volio bih da se bave nečim drugim znajući sve teškoće i neizvjesnosti u ovom poslu, ali podržat ću ih u svemu za šta se opredijele – kaže Nebojša za „Azru”.

Šta Vas je privuklo scenariju „Žigosana u reketu“, ali i Voji?

– Prije svega, veliki raspon raznolikih ambivalentnosti unutar tog lika. To je uvijek u dramskom smislu najzanimljivije, i za cjelinu i za igru. Voja je čovjek mnoštva protivrječnih osobina i neko s kim se mogu identifikovati mnogi, budući da je on slika onoga što je čovjek ovog vremena prinuđen da bude da bi opstao. Mora biti i moćan i zavodnik i plemenit i prevarant i dobar otac i muž i dobar ljubavnik, ukratko u njemu jednom objedinjeno je sve ono što bi mnogi željeli da budu. Već ta sposobnost da stigne na sve strane i svuda bude na visini zadatka odaje moć nekoga ko može sve da postigne i sve da riješi. Plemenitost njegovog cilja anulira njegove ljudske mane i čini ga, ipak, čovjekom koji se bori za pravu stvar.

Voja, koliko god da ispoljava svoje loše, beskrupulozne strane, istovremeno je i dobar. Šta mislite privatno o ljudima kao što je Voja?

– Najveći dio našeg života, ako ne i čitav, nažalost, čini preživljavanje i snalaženje sa zatečenostima u vremenu u kome postojimo. Otuda je mnogo naših postupaka uslovljeno tim nalogom da preživimo i opstanemo u situaciji kada nam svakog časa bilo ko može oduzeti sve što smo teškom mukom stekli. Od toga, neminovno ogrubljene ljudske prirode i samim tim saglasno toj ogrubljenosti i određuje svoje postupke u svijetu svog opstanka. Jednom mom prijatelju, kada je polazio na fakultet, otac je u šali rekao: „Sine, kad ne može drugačije, a ti onda pošteno“. Ja sam se trudio da lik Voje gradim drugačije: „Igraj pošteno baš kad svi igraju drugačije ili bar probaj pošteno koliko je god moguće”.

U kratkom opisu serije „Žigosani u reketu” se navodi da je to priča o drugoj šansi – za prijateljstvo, za propali klub, neostvarene talente, druga šansa za sreću. Koliko Vi u životu dajete i sebi i drugima tu drugu šansu?

 

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.