Razgovarala: Milica Brčkalo
Brojne su uloge koje potvrđuju da Marko Petrić pripada skupini najtalentiranijih hrvatskih glumaca mlađe generacije. Film “Šesti autobus“, reditelja Eduarda Galića, u kina bi trebao stići 2020. godine. U filmu koji govori o vukovarskoj bici, Marko je scenu dijelio i s poznatim bh. glumcima Erminom Sijamijom i Muhamedom Hadžovićem.
– Uloga Josipa u filmu „ Šesti autobus“ je prava glumačka poslastica. Naročito sam je zavolio zbog kompleksnosti karaktera. Tumačim Josipa kada je bio u ranim 20-im i u kasnim 30-im godinama, a raspon i razvoj lica čine ovu ulogu veoma zanimljivom. Naročito što su dijelovi karaktera inspirirani stvarnom osobom. To je ujedno i velika odgovornost. Scenarij je izuzetan, vrlo potresan i dokumentaristički. Moram priznati, veliki mi je užitak upijati znanja od velikog reditelja Eduarda Galića, koji mi je ponovo ukazao povjerenje i dao ogromnu priliku – kaže on.
Mediji film definiraju kao jedno od najiščekivanijih regionalnih filmskih ostvarenja. Šta mislite da će ovaj projekt značiti za dalji razvoj Vaše karijere?
– Drago mi je da je film na takvom glasu. Za sada smo u procesu snimanja i materijali koje sam imao priliku vidjeti izgledaju fantastično i vrlo autentično. Nadam se da ćemo uspjeti da plan snimanja iznesemo do kraja na način na koji je zamišljeno. Ako uspijemo, ne sumnjam da će to publika i prepoznati. Mislim da je ovaj film bitan za moju karijeru iz više razloga. Prvo, ogromna je škola i iskustvo kreirati ovakvu ulogu, drugo, priča je velika sama po sebi i treće je to što me, kad već spominjete regionalni filmski kontekst, veseli što, osim s kolegama iz Hrvatske, imam priliku raditi s kolegama iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Crne Gore. Mislim da je Balkan jedno filmsko tržište i volio bih da bude što više projekata koji nama glumcima omogućavaju regionalne saradnje.
Do sada ste imali priliku sarađivati s glumačkim imenima; Erminom Sijamijom, Mustafom Nadarevića, Ivom Gregurevićem… Šta je ono što volite usvajati od starijih kolega?
– Svaki put se iznova iznenadim kako veliki glumci imaju najjednostavniji pristup i odnos prema kolegama i poslu. O svim glumcima koje ste naveli sam čitao i pratio sam ih doslovno otkad sam bio dijete, te mi se činjenica da sada sarađujemo čini potpuno nevjerovatna. Ono što pokušavam usvojiti, tačnije ono što mi se sviđa i što ću, nadam se, imlpementirati u svoj rad i odnos prema svijetu su pristupačnost, jednostavnost i neopterećenost.
Radite li, uz ovaj, na još nekim projektima?
– Volio bih da imamo zapadnjačke glumačke standarde, pa da mogu raditi na jednom projektu minimalno šest mjeseci i nemati potrebu da radim još nekoliko projekata paralelno, jer sam egzistencijalno osiguran. Međutim, naša realnost nije takva. Trenutno imam četiri predstave, snimam seriju „Drugo ime ljubavi“ na Novoj TV i naravno snimam film.
Jeste li zadovoljni kako se Vaša karijera razvija?
– Imam sreće i vjerujem da se nekako sve događa u pravo vrijeme. Sviđa mi se trenutna putanja moje karijere i volio bih da se nastavi kretati u istom smjeru. Izazov bi, možda, bio gluma na drugom jeziku.
Aludirate na karijeru izvan Balkana?
– U današnje vrijeme globalizacije, ostvarivanje inozemne karijere ne znači nužno živjeti „vani“. Pogledajte samo primjer Gorana Bogdana. On većinu vremena provodi na ovim prostorima, a radi na svjetskim projektima i ostvaruje inozemnu karijeru. Vrlo sam vezan za porodicu i prijatelje, a to što sam devet godina živio u Splitu koji je samo 380 kilometara od mog rodnog Zagreba, omogućilo mi je da shvatim šta znači biti udaljen od porodice. Danas je popularno slanje „self tapeova“ širom svijeta, što je mnogim glumcima s ovih prostora omogućilo da rade svuda po svijetu. Idealno bi bilo kada bih živio ovdje i, s vremena na vrijeme, radio projekte vani. Ali, ko zna, život je nepredvidljiv. Možda se i otisnem van granica Balkana.
Iako ste mlad glumac, možete se pohvaliti značajnim glumačkim angažmanima. Čemu to, osim talentu, najviše zahvaljujete?
– Prilika je osnovni preduslov. Ako ne dobiješ priliku, ne možeš ni pokazati svoj potencijal. Zato sam i rekao da se smatram izuzetno sretnim. Ponekad se jednostavno neke karte moraju poklopiti. Nažalost, više puta sam svjedočio da beskrajno talentirane kolege jednostavno ne dobiju priliku. Na ovim prostorima moraš biti „one man band“, tačnije biti vješt PR stručnjak, menadžer i glumac. Ispostavilo se da zbog „rođačkog“ mentaliteta funkcija agenta, na ovim prostorima, nikad nije zaživjela, što znači da, ako nisi sve to što sam nabrojao, teško da ćeš se uopće naći u prilici da izboriš svoje mjesto u nekom projektu.
Koliko je važno znati iskoristiti pravu priliku?
– Svaka prilika je prava prilika. Spomenuo sam Gorana Bogdana. Svi znaju da je igrao u „Pantherama“ i „Fargu“, a da li iko zna da je snimio više od 50 studentskih vježbi i filmova?
Šta je ono najljepše što Vam je gluma donijela?
– Prijateljstva. Kako bi rekla moja draga prijateljica i rediteljica Anica Tomić: „Projekti dođu i prođu, budu uspješni ili neuspješni. Ali ono što ostaje, to su ljudi“.
Koliko su mladi ljudi hrabri?
– Generalizacija je uvijek nezahvalna. Mislim da svaka generacija nosi nešto specifično i svoje. Želim vjerovati da su mladi ljudi hrabri.
Gdje ste odrasli i da li ste uvijek imali podršku roditelja?
– Dolazim iz skladne porodice dalmatinskih korijena, koja je pravi predstavnik radničke klase. Od malih nogu su mi usađene neke temeljne moralne vrijednosti i odriješene ruke da se bavim stvarima koje me ispunjavaju. Sve životne odluke koje sam donosio, donosio sam sam, ali u svakoj odluci sam imao ogromnu podršku roditelja, bez kojih danas ne bih bio to što jesam i tu gdje jesam. Cijeli život se bavim raznim sportovima, crtam, učim svirati i pjevati, pokušavam razvijati što više vještina. Plaši me stagnacija bilo koje vrste.
Šta hrani Vaš ego?
– Puno gledalište i svijest o tome da moj rad nekoga „dira“.
Kako izgleda Vaše privatno vrijeme?
– Privatno vrijeme je podijeljeno na druženja s porodicom, prijateljima i mačkom, te na putovanja i upijanje informacija koje nisam stigao upiti dok sam bio zaposlen. Čitam, gledam filmove i serije, te treniram.
Foto: Zvonimir Ferina i Pixsell